Crkva u selu- Božji blagoslov
Selo Uzarići je smješteno na jugozapadnoj strani Mostarskog blata pod obroncima planine Trtla. Pripada župi Široki Brijeg.U popisu Bosanskog sandžaka (1468.-1469.) ovo selo je upisano kao nenaseljeno ili pusto i bilo je u vlasništvu bosanskog sandžak–bega Isa-bega Ishakovića. U popisu iz 1477. Uzarići je naseljeno mjesto s jednim domaćinstvom, a 1519. s dva domaćinstva. Prema popisu biskupa Pavla Dragičevića iz 1743. može se zaključiti da su Uzarići (Uzarichi) dosta napučeno selo, uzimajući u obzir popis navedenih prezimena: Bošnjaci (došli s Pologa), Čerkezi (iz Čerigaja), Ćorići (iz Jara), Ćubele (iz Dobriča), Gugići (?), Hrkaći (iz Zavoznika), Kosiri (?), Kožuli (iz Turčinovica), Kraljevići (iz Mokroga), Lasići (iz Dalmacije), Lovrići (?), Ljubići (iz Ljubotića), Mandići (iz Lisa), Matijevići (iz Mokroga), Nogale (?), Novaci (iz Vlasnića), Primorci (iz Tihaljine), Skoke (iz Rasna), Sliškovići (iz Mokroga), Solde (iz Knešpolja), Šušci (iz Pribinovića), Zovke (iz Kočerina).
U popisu župa od 3. srpnja 1844. Uzarići su imali „35 kuća sa 247 čeljadi“, a prema matičnom popisu iz 1867. bilo je 49 hrvatskih obitelji s 366 žitelja.
U novijoj povijesti bilježimo ove podatke: 1948. je u Uzarićima bilo 1249 stanovnika, 1971. g. 1406 stanovnika; 1981. g. bilo je 1236 stanovnika, a 1991., bilo je 1287 stanovnika u 294 domaćinstva.
Prema neslužbenim župnim podacima na Uzarićima danas ima oko 370 obitelji i oko 1400 osoba. U selu ima 90 starih i bolesnih koje širokobriješki fratri redovito ispovijedaju pred Uskrs, pred sv. Antu, Veliku Gospu i Božić.
Groblja i nadgrobni spomenici
U uzarićkom groblju Šarampovu nalazi se nekropola s 11 stećaka, od kojih dva neobično velika. O jednom stećku postoji priča da usjeke na njima napravila dvojica junaka, jedan Turčin i jedan kaurin (kršćanin). oštricom mača. Kaurin je zasjekao dublje, bježeći pred Turčinom, i na taj način mu dao do znanja da mu je uzalud progoniti ga, jer ga nikad neće sustići niti pobijediti. Na lokalitetu Grovište nalazi se 15 stećaka, u Raljevinima Gvožđa 10 stećaka, kod sv. Ante 6 stećaka, a u polju 8 stećaka.Na lokaliteu Grovište vidljivi su tragovi zgrade s polukružnom apsidom, vjerojatno crkve iz kasnog srednjeg vijeka.
Uz sami zid groblja je i najnoviji-stari stećak koji je 1996. godine podignut Karlu Ljubiću-Kajini zadnjoj žrtvi 2. svjetskog rata i poraća, kojeg je mučki ubila UDBA 1953. godine.
Godine 2008. podignut je kod crkve spomenik 141 poginulom mještaninu u Prvom(18), Drugom(103) svjetskom ratu, žrtvama komunističkog terora(8) i poginulima u Domovinskom ratu(11. Spomenik je djelo mještanina akademskog grafičara Josipa Primorca.
Godine 2011. izgrađena je i blagoslovljena seoska mrtvačnica.
Izgradnja crkve
1968. Uzarćani su izgradili crkvu u selu i posvetili je sv. Anti. Od 1994. godine do danas traje rekonstrukcija i obnova crkve. Dograđena je apsida, crkva proširena, popločana kamenom, postavljen novi interijer 1997, a 1998 postavljen novi križ, razglasni uređaji, klimatizacija i još dva nova zvona (dar fratara iz Uzarića). Proširen je parking prostor oko crkve. Renovirana stara škola 1994 godine i pretvorena u pastoralni prostor. 1996 godine Uzarići dobivaju originalni Moćnik svetog Ante iz Padove. U crkvenom dvorištu je 1998. postavljen kameni kip sv. Ante, rad talijanskog kipara A. Menghinija.
Selo s brojnim svećeničkim i redovničkim zvanjima
Uzarići su poznati po svećeničkim i redovničkim zvanjima, raspršenim diljem svijeta. Uzarići su dali Crkvi 6 franjevaca: fra Vencel (Stojan) Kosir, fra Dionizije (Vinko) Lasić, fra Miron (Paško) Lasić, fra Viktor (Pero) Kosir, fra Karlo Lovrić, fra Jozo Zovko;
8 dominikanaca-svećenika: fra Hinko (Mladen) Kraljević, fra Dobroslav Ljubić, fra Mile (Vjekoslav) Lasić, fra Pavao (Stojan) Lasić, fra Hrvoje Lasić, fra Mile Gugić, fra Mirko Ljubić i fra Tomislav Kraljević;
6 časnih sestara redovnica, od tog 5 franjevki: Lidija (Jaka) Čerkez, Pija (Danica) Slišković, Andrijana (Serafina) Hrkać, Valerijana (Vladimira) Kraljević, Fabijana (Iva) Zovko i 1 časna sestra dominikanka: Mara (Stana) Lovrić.
Svi ovi Božji službenici(ce) su časno obavljajući svoje dužnosti promicali vrijednosti koje su ponijeli iz svojih obitelji i svojim radom postali poznati i prihvaćeni u svim sredinama gdje su djelovali. Među 30, mučenički stradalih širokobrijeških franjevaca,. nalazi se i fra Viktor Kosir, bogoslov iz Uzarića. Tako je završilo i 55 mještana Uzarića stradavši na Križnom putu.
Duhovni život
Svete mise na Uzarićima su svake subote ujutro u 8 sati, nedjeljom u 9 i 11 (tijekom ljeta bude jedna sveta misa u 9 sati). Mise na blagdane i svetkovine su u 11 sati. Posljednji podaci govore da na nedjeljnim misama bude oko 700 vjernika.
Okupljanje i molitva za trećare je svake prve nedjelje u mjesecu nakon svete mise u 9 sati. Trenutno ima oko 20 članica koje dolaze na ove molitvene susrete. Jedan dio je već ušao u duboko starost i nisu više u mogućnosti aktivno sudjelovati. Nekoliko mlađih članica dolazi na mjesečne skupštine na Široki Brijeg. Na mjesečnim sastancima se izmoli krunica sv. Franje, a zatim svećenik nazočnima udijeli franjevački blagoslov.
Prema Imeniku Trećeg reda do sada je u selu bilo oko 50 članova, neki su pomrli a neki su zbog obveza zanemarili svoj dolaske na mjesečne sastanke. Zbog tih razloga i ovaj popis trećara je možda manjkav, ali se ne odričemo nikoga tko se u srcu osjeća Franjinim duhovnim sinom ili kćeri. Bilo bi doista lijepo kada bi se trećari cijele župe jednom prigodom skupili na Brijeg, oko zaštitnice našega Reda.
U selu je aktivna molitvena zajednica „Prijatelji žive krunice“. Svaki dan u godini članovi mole osobno krunicu ili u svojoj obitelji. Srijedom se u 20 sati okupljaju na zajednički molitveni program koji se sastoji od molitve krunice, meditacija, čitanja tekstova Novoga Zavjeta i pjesama, a često se poslije ovog programa slavi svetu misu s pobožnošću klanjanja. Čitavi program organiziraju i predvode mladi zajedno sa svojim fratrom. Na ovim susretima bude oko 80 vjernika.
Umjesto Frame na Uzarićima ima vrlo vrijedna grupu mladih „Prijatelji sv. Ante“, oko 30 srednjoškolaca, koji sudjeluju u liturgiji i svim pobožnostima na Uzarićima. Oni pripremaju čitanja za svete mise, pjevaju, pripremaju molitveni program srijedom, put križa u Korizmi, križni put na Veliki Petak, Devetnicu sv. Ante. Isto tako ima 40 ministranata koji poslužuju na svetim misama, ali su od velike pomoći i u svim drugim događanjima na Uzarićima.
Trenutno na Uzarićima ima dva aktivna zbora i to: „Prijatelji sv. Ante“ ili zbor mladih i veliki zbor sv. Ante koji je osnovan prije 9 mjeseci od odraslih osoba. U zboru mladih pjeva 30 članova. Voditelj je Bože Zovko – Bole. Uz voditelja još sviraju: Gabrijela Lovrić i Anđela Mandić. Veliki zbor broji 44 člana. Voditeljica zbora je Marija Musa.
Prije nekoliko mjeseci započele su probe djece od 3. do 7. razreda osnovne škole. Dječji zbor ima 25 članova i vodi ga Gabrijela Lovrić. Vrlo važno je istaknuti da su svi voditelji i svirači, osim Marije Muse, s Uzarića.
Križni put
Vjernici Uzarića su posebno vezani za dva datuma, Križni put na Veliki petak i proslavu sv. Ante, zaštitnika sela i podružne crkve. Postaje Križnog puta su okupile vjernike Uzarića, kako u izgradnji tako i molitvi jer se tako na najbolji način očitovalo njihovo zajedništvo.
Preko Krtina je 1999. postavljeno je 14 postaja s dubovim križevima razmještenim na putu dugom 7200 metra,pod vodstvom fra Vitomira Muse. Kasnije, na tim mjestima duž ceste, od crkve na Uzarićima do crkve na Širokom Brijegu raspoređene su postaje križnog puta, riješene kao kapelice. Unutar kamenog svoda nalazi se slikovni prikaz križnog puta na keramci. Svaka od postaja Križnog puta je podignuta darom obiteljskih zajednica, a okoliš svakog stajališta lijepo je uređen što na poseban način pokazuje i franjevačku ljubav prema okolišu.
Od tada se svake godine na Veliki petak nosi križ, moli i propovijeda od postaje do postaje. U pobožnosti sudjeluje više tisuća vjernika, ne samo iz Uzarića nego iz cijele širokobriješke kotline.
U središtu sela osim Križnog puta podignuto je i obilježje sv Franji, urađeno u istom stilu kao i postaje. Na mjestu srednjovjekovne nekropole stećaka uređena je kapelica s kipom sv Ante.
Proslava sv. Ante
Posljednjih godina selo se za proslavu svoga zaštitnika priprema duhovnom obnovom kroz devet dana. Svake godine se obrade pojedine teme koje razmatraju poznati propovjednici. Uzarići su selo s najviše intektualaca, doktora i magistara razlićitih znanosti, sveučilišnih profesora…
O gradnji crkve
(ulomak iz predavanja fra Tomislava Puljića)
Bleilburg i Križni putovi su narod zavili u crno. No, čim se došlo k sebi, fratri su s narodom počeli liječiti teške rane Širokoga Brijega. Popravljali su crkvu, samostan, uređivali kapele po grobljima.
Prvi je veliki iskorak napravljen upravo s crkvom na Uzarićima. Uzarići, selo sa skoro 400 vitalnih obitelji brojem žitelja veće je od mnogih župa Hercegovačke provincije. Za gvardijanstva fra Bosiljka Vukojevića i župništva fra Blage Karačića gradnju uzarićke crkve na fratarskom vinogradu Vugić vodi fra Kornelije Kordić. Plan je za crkvu napravio ing. fra Pio Nuić. Crkva se počela graditi 1967., i iako je blagoslovljena 22. 12. 1968. od provincijala fra Rufina Šilića, izgradnja je dovršena 1969. godine te zato slavimo ove godine 40 obljetnicu. Zaštitnik crkve je sv. Ante.
Opravdanost gradnje ove crkve je velika. Do Brijega je daleko, pa makar se koristila prečica preko Krtina. Na misu ne bi mogli doći svi koji su to željeli. Na osobit su način bili zakinuti stariji i djeca. Gradnju je svesrdno potpomogao samostan i žitelji sela. Uz crkvu je sagrađena i vjeroučionica jer su fratri polagali veliku vjeru u vjeronauk, te su mladež izdašno njegovali u tom smislu. Prije gradnje crkve iznajmljivali su privatne kuće u kojima bi ga držali. Novosagrađena crkva otklonila je sve te probleme. Uvijek je u pastoralnoj ekipi fratara u samostanu bio određen fratar koji se posebno brinuo o Uzarićima, te sa ga Uzarćani zvali svojim fratrom. To nije narušavalo jedinstvo župne zajednice, naprotiv, još ju je više učvršćivalo. Naime, sada, kad je crkva u selu, mogli su svi koji to žele, biti na sv. misi. Starci i starice s unučadi koja je tek prohodala dolazili bi k sv. misi, što je prije bilo nemoguće. Crkva je postala pravim Božjim blagoslovom. Dužnost mi je spomenuti imena fratara koju su bili zaduženi za Uzariće od 1967 do danas: fra Kornelije Kordić, zatim fra Ivan Bebek, fra Vendelin Karačić, fra Jozo Pejić, fra Tihomir Nuić, fra Karlo Lovrić, fra Ljubo Čutura, fra Petar Vlašić, fra Vinko Kurevija, fra Branko Radoš, fra Vitomir Musa do 2007 i sada fra Tomislav Puljić.
Crkva je u ovom razdoblju dva puta temeljito obnavljana. Prvi put za gvardijanstva fra Zdenka Galića – Pokornika, a radove je kao uzarićki fratar vodio fra Ljubo Čutura po nacrtima ing. Ivana Spajića, i drugi put za gvardijanstva fra Joze Zovke, koji je ujedno i vodio radove obnove po nacrtima talijanskih graditelja. Važno je spomenuti da su za vrijeme fra Vitomira Muse napravljene postaje Križnoga puta, obavljeni pripremni radovi za izgradnju spomenika i uređenje okoliša. U zajedništvu s pastoralnim vijećem, odborom za izgradnju spomenika, vjernicima Uzarića i prijateljima, velika mi je čast da je u ove moje dvije godine završen veliki dio ovoga projekta. Tako danas, o četrdesetoj obljetnici izgradnje crkve vidimo da su njezini graditelji 1969. godine bili posve u pravu. Crkva je postala središtem sela, lijepim ukrasom, kako arhitektonskim, tako i duhovnim. Uređena je i nije zapuštena, a u svom naručju nosi ljiljan svoga sv. Zaštitnika, i na svoje je dlanove ispisala sve poginule ovoga sela u spomen znaku. Crkva je mjesto gdje se okuplja i staro i mlado.
Fratri su gradnjom ove crkve pokazali svu svoju vizionarsku opredijeljenost za dobro svoga puka. Upitati se svima nama: Koliko je milosti Bog podario po ovoj crkvi u ovih četrdeset godina. Kolike sv. mise, kolike pobožnosti, molitve krunice, put križa, koliko razmatranja i klanjanja, koliko je neba sišlo na zemlju zahvaljujući ovom dragom i blagoslovljenom objektu. U njoj su djeca, sada muževi i očevi učili prve molitve, vjeronauk, životno se i neraskidivo vezali uz Boga i vjeru. Ovdje su izlivene mnoge utjehe u sv. misama zadušnicama, u molitvama za pokojne, u molitvama za najrazličitije životne potrebe. Gradnja ove crkve potakla je gradnju slijedećih u širokobriješkoj župi: Knešpolje, kapelice u Lištici kod časnih sestara, Dobrkovići, Turčinovići, Čerigaj , Privalja. Nema, uvjeren sam, ni jedne župe koja je tako obilato i razumno svojim vjernicima izgradila područne crkve za dobro obavljanje vjerskih potreba.
Prošlost, koje se spominjemo u ovom 40- godišnjem jubileju crkve na Uzarićima, potiče naš pogled prema budućnosti. U zahvali svima onima koji su gradili i duhovno jačali ovo središte na Uzarićima nama se danas upitati koliko smo na njihovom tragu. Njegujemo li ono što su zasadili? Često se zna dogoditi da zasađena biljka ugine. Ova nije. I ne smije! To je zadatak na svima nama. Ako Bog da, imat ćemo prilike iza svetkovine svetoga Ante pokazati svoju ljubav prema ovome prostoru kada planiramo započeti s unutarnjim bojenjem, zatim s uređenjem zvonika i izgradnjom vanjskog oltara. U ovih 40 godina, puno toga je napravljeno, na nama je da čuvamo, održavamo i uređujemo ovu ljepoticu koju imamo i koju smo stekli u baštinu.
(Njegovim stopama br. 8. – priredili fra Tomislav Puljić i Gojko Jelić)