Selo Privalj smjestilo se na sjecištu regionalnih putova Posušje – Mostar – Grude, zapadno od općinskoga središta u Širokom Brijegu. Selo, odnosno mjesna zajednica je nastala spajanjem dijelova koji su nekada pripadali susjednim Ljubotićima, Čerigaju i Kočerinu. Okružena je: Trnom na istoku, Kočerinom na zapadu, Ljubotićima na sjeveru te Dužicama i Čerigajom na jugu. Broji 111 „lumera“ i oko 440 žitelja, podijeljenih u dvije župe: župu sv. Petra i Pavla na Kočerinu ( 55 „lumera“ i 220 žitelja) i župu Uznesenja Bl. Dj. Marije na Širokom Brijegu (56 „lumera“ i 220 žitelja). Mjesna crkva Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije pripada župi i samostanu Široki Brijeg. Ono što posebice karakterizira ovo malo mjesto je natprosječna hladnoća, koja se u hladnom zimskom razdoblju zna spustiti i preko 20 stupnjeva ispod ništice (rekord je -28 stupnjeva Celzijusa devedesetih godina).
Iz škrinje povijesti
Od povijesnih ostavština tu imamo mnoštvo gomila, gradina i nekropola koje datiraju iz srednjeg vijeka. Tako se kod crkvenog parkinga nalaze ostatci dviju prapovijesnih kamenih gomila, na kojem se kasnije, u srednjem vijeku, razvila nekropola sa stećcima. Također, jedna se kamena gomila nalazi i na „Glavici“ kod Ljoljića i Cokića kuća. Što se tiče nadgrobnih spomenika iz srednjeg vijeka, u polju, blizu imanja Kraljevića i blizu crkve, nalazi se nekropola sa 17 stećaka od kojih je šest sanduka, deset ploča i jedan sljemenjak jako dobre obrade. Unutar groblja te unutar i oko crkvenog dvorišta također se nalazi čak 26 stećaka od kojih samo jedan sljemenjak. Zbog izgradnje puta prema zaseocima Čolaci i Ivankovići jedan dio stećaka je premješten iz svojeg dugogodišnjeg obitavališta pa se danas u groblju nalaze samo dva stećka, u crkvenom dvorištu njih četiri, a ostali su ostali odsječeni s druge strane ceste, kod crkvenog parkinga. U samom groblju se nalazi nekoliko nadgrobnih spomenika koji datiraju još iz srednjeg vijeka. Na mostu koji dijeli Donji i Gornji Privalj 2001. godine je postavljeno spomen obilježje hrvatskim vojnicima stradalima u II. svjetskom ratu (1944. g.). Tu su ubijeni i pokopani.
Gradnja crkve
Crkva na Privalju građena je krajem 80-ih godina prošloga stoljeća, kao uspomena i živi znak Kristova Uskrsnuća, ali i nagovještaj Uskrsa ovoga naroda. Sama se crkva nalazi pored groblja, u središtu sela i projekt je arhitekte Marija Salavarde. U ime širokobriješkog samostana radove je vodio i nadgledao fra Ante Marić, a također, ne smijemo zaboraviti fra Mladena Hrkaća i fra Serafina Hrkaća te nezaobilaznoga fra Zdenka Galića – Pokornika. Crkva se počela graditi u lipnju 1998. godine, a tijekom te i naredne godine crkva je pokrivena, dovršen je zvonik te vanjska i unutarnja fasada. Crkva je veličine 150 četvornih metara. Crkvu je freskom iza oltara, koja prikazuje Marijino Bezgrješno Začeće, uresio akademski slikar Anđelko Mikulić. U crkvenom se dvorištu nalazi Gospin kip. Obnova crkve je počela u jesen 2007. godine, kada je urađeno novo stepenište. U jesen 2008. godine je urađen novi krov na crkvi, a planira se obnova unutarnje i vanjske fasade, te proširenje parkirališta.
Privaljčani, žrtve ratova, ideologija i režima
Kao i ostatak župe i ovoga kraja, ni ovo malo mjesto nije promašila zlokobna ruka ratova i ideologija. Tako su i Privaljčani robijali po logorima komunističke Jugoslavije i završavali na stratištima raznih Križnih putova ispaćenog hrvatskog naroda. Imenik boli i ponosa fra Joze Pejića navodi 27 žrtava II. svjetskog rata sa Privalja, a taj se dio odnosi samo na širokobriješki dio župe. Kao i u drugim selima ovoga kraja rijetka je bila kuća koja nije darovala jedan život na Oltar Domovine. Zastrašuje činjenica da su se iz samo jedne kuće u tim pogubnim vremenima u tjedan dana „šestora nosila iznijela“, što od bolesti, što od posljedica rata. U godinama Jugoslavije brojni su Privaljčani završavali u okovima zatvora zbog svoje svijesti o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Domovinski rat je donio dugo sanjanu slobodu hrvatskome narodu, ali ne besplatno. Kada su se Privaljčani 1993. g. spremali proslaviti patron svojega mjesta, Bezgrješno Začeće BDM, sustigla ih je tužna vijest. U Mostaru je 7.12. ubijen Miro Vukoja – Žigić. Iza njega su ostali žena i dvoje djece.
Duhovni život
Svete su Mise na Privalju svake nedjelje u 11 sati, a u ljetnom razdoblju u 10. Također, na svetkovine i blagdane slavi se sveta Misa u 11 sati. Kroz Korizmu je svaki petak pobožnost Križnoga puta i sveta Misa u 17 sati, a posebno svečano bude na Trodnevnici Bezgrješnom Začeću Bl. Dj. Marije, koja se slavi od 5.-7. prosinca.
Nažalost, na Privalju je jako mali broj trećara. Broj je nekada bio puno veći, posebice dok se išlo na Kočerin na Misu, kada je većina tadašnjih žena bila u Trećem redu. S godinama su se zapustili, kako u svojim dolascima na susrete, tako i u motiviranju mlađih generacija za pristup FSR-u. U Dubravi Privalj još ima nekoliko živućih članica, a u samom selu, po našim saznanjima, samo jedna. Još uvijek pamtimo lica i radost naših baka, Vukojuše i drugih, kada bi pričali o svojem trećarskom životu, tako da nam je to najbolji poticaj i nada da će se vratiti franjevaštvo u Privalj. Dokaz tomu je i nekoliko framaša, koji sudjeluju u životu i radu mjesnog bratstva na Širokom Brijegu.
Iako nema trećara i puno framaša, ne možemo reći da su Privaljčani zapustili svoj duhovni život. Brojni su članovi različitih molitvenih zajednica i obitelji (Klanjatelji Krvi Kristove, Pohođenje…), a također i Crkvenog društva Pokornik, koje od veljače 2007. g. djeluje u selu i nosi ime po fra Zdenku Galiću – Pokorniku.
Crkveno društvo „Pokornik“ Privalj
Društvo su u veljači 2007. godine osnovali mladi entuzijasti koji su poželjeli duhovni život u mjestu pokrenuti nabolje. Okupljeni oko Bezgrješne Zaštitnice odlučili su se nazvati po čovjeku koji je Privalj i Privaljčane jako zadužio i tako su dobili ime ‘Pokornik’. U imenu se nalazi i riječ „crkveno“ što simbolizira odanost i poslušnost svim zakonima i propisima koje nalaže sveta vjera i Crkva. U početku su Društvo činili isključivo mladi, a s dolaskom fra Drage Čolaka za filijalnog vođu u rad Društva se uključuju i stariji sumještani. Tako da Društvo danas broji oko pedeset članova, raspoređenih po brojnim sekcijama. Članovi Društva se brinu za pjevanje, čitanje i ministriranje na svetim Misama, za uređenje crkvenog dvorišta i groblja, ali i za organizaciju svih važnijih datuma u crkvenoj godini. Posebno svečano bude za proslavu zaštitnice sela kada članovi Društva, u suradnji sa fra Dragom, na sebe uzmu potpuni teret organizacije. Kroz jednu godinu „Pokornici“tri puta hodočaste, dva puta na Brijeg i jednom u Ljubotiće. Na Brijeg se ide na Veliki Petak i moli se Put križa te Isusova krunica i u Devetnici Velikoj Gospi, 9. kolovoza, na dan kada je umro fra Zdenko Galić. Tada se moli za pokoj fra Zdenkove duše te Gospina krunica, a prije svete Mise posjetimo i fra Zdenkov grob. Posebno raduje činjenica da je svakim danom sve veći interes za ovim Društvom. U veljači 2010. g. svečano je, svetom Misom i prigodnim programom, proslavljena treća godišnjica Društva. Zahvalilo se Bogu i Gospi na svemu do sada učinjenom i zamolilo ih se za pratnju i blagoslov u svladavanju budućih životnih nevolja i poteškoća, kako za cijelo Društvo, tako i za svakog pojedinog člana.
Hercegovački fratri u srcima Privaljčana
Uz već spomenutog fra Zdenka Galića – Pokornika, ne može se, a ne spomenuti još nekoliko duhovnih pastira ovoga stada koji su na Privalju ostavili dubok trag. Prije svega to su filijalni vođe fra Jozo Pejić i fra Drago Čolak. Fra Jozo je godinama vodio filijalu Privalj, a fra Drago to i danas čini. Također, u srcima Privaljčana su i fra Mladen Hrkać i nezaobilazni fra Ante Marić, koje mještani pamte iz vremena gradnje crkve. Za sve njih se često čuje na Privalju: ‘Naš pratar’!
Privalj je, sa svojim zaseocima, iznjedrio tri duhovna zvanja. To su: don Žarko i Vinko Kraljević (salezijanci) te fra Drago Čolak, a ljeta 2012. u novicijat je stupio fra Antonio Musa.
Freska iza oltara i njezino tumačenje
Freska prikazuje trenutak dodira Neba i zemlje, odnosno prikazuje Marijino Bezgrješno Začeće. U sredini slike je Bezgrešna, a s neba ruka ogromnih dimenzija jasno pokazuje na nju, kao poruka svima nama tko nam u životu treba biti uzor i svjetionik. U desnom kutu je slika Isusova penjanja na Kalvariju, a iznad nje Isus pobjednik, koji lebdi nad onim Isusom patnikom. Ta je slika istovremeno i simbol patnje i muke, ali i veličanstvene pobjede nad ljudskom prirodom. To je slika Uskrsnuća, koje je došlo nakon Golgote i to daje snagu i svima nama da ne posustanemo u svojem kršćanskom življenju. Jer bez obzira na sve križeve, na kraju dolazi Uskrsnuće, ako čovjek ima vjere. Ova slika bi mogla biti i simbol našeg hrvatskog naroda koji je stoljećima prolazio brojne Kalvarije, ali na kraju izašao kao pobjednik. Na lijevoj strani slike opet je slika, ali ovaj put Ivana Krstitelja koji drži maleni križ u rukama. Taj prikaz simbolično upozorava da smo uvijek pozvani na obraćenje. Ivan s te slike kao da uvijek viče: ‘Poravnite staze Gospodinu’. I na kraju u gornjem desnom kutu je Mojsijeva slika koji drži u ruci Des