Katekizam Katoličke Crkve nas podsjeća da u pripremu za pričest ide i obdržavanje posta koji je određen Zakonikom kanonskog prava. Ondje stoji: „Tko želi primiti presvetu euharistiju neka se barem sat vremena prije svete pričesti uzdrži od bilo kakvog jela i pića, izuzevši samo vodu i lijek“ (kan. 919, p. 1).
Dalje Katekizam dodaje: „Tjelesno držanje (kretnje, odjeća) izražavat će štovanje, svečanost i radost trenutka kada Krist biva naš gost“ (KKC, br. 1387). Što to znači? Vrlo jasno da se pred Krista dolazi primjereno odjeven. No, kako kretnjama izraziti štovanje, svečanost i radost?
Ako se pričest prima na ruku, položaj je takav da lijevi dlan bude na desnom, pa se onda desnom rukom uzima hostija i stavlja u usta. Dlanovi se postave u znak križa. Don Alojzije Bavčević, kanonik Prvostolnog kaptola u Splitu, dugogodišnji upravitelj marijanskog svetišta Vepric, ističe da pojam “Pričest na usta” i “Pričest na ruku”, koji je u redovitoj uporabi, zapravo je u sebi kriv, ne odgovara onom što se time hoće reći. Pričest je zapravo primanje Tijela i Krvi Gospodnje, čin kojim se u usta stavlja i jede njegovo Tijelo i pije njegova Krv. U tom je smislu svako primanje Tijela i Krvi Gospodnje zapravo Pričest na usta.
Važno je da se pričesti pristupa s doličnim strahopoštovanjem, vjerom i, dakako, u stanju milosti – tj. bez teškoga grijeha na duši. Kako bi se izbjegli slični slučajevi, osobe koje primaju pričest na ruke morale bi voditi računa da im obje ruke budu slobodne. Pred svećenika za pričest ne treba, dakle, dolaziti s rukavicama na rukama, s djecom na rukama, ili pak hostiju “loviti” s dva prsta jedne ruke.
Tko prima svetu hostiju na ruku, dobro je da, po mogućnosti, učini to ovako: lijevu, malo udubljenu ruku (dlanom okrenutim prema gore) podigne do prsa, a pod nju položi desnu. Kad primi hostiju, desnom je prinese k ustima i stavi na jezik.