Odgovornost pred Bogom i pred ljudima

Nije potrebno samo živjeti, nego je potrebno živjeti u svom vremenu. Ne može se živjeti i sanjati o tome kako bi bilo kad bi bilo. Može se samo živjeti i mijenjati svijet oko sebe.

Snovi koje sanjamo moraju nam pomoći u tomu. Sada se trenutno nalazimo u vremenu koje bi se ipak moglo nazvati »Prosvjetiteljstvo«. U 18. stoljeću ljudi su tako prozvali filozofski pokušaj da se čovjek pomoću znanja i znanosti oslobodi tame, neznanja, praznovjerja, bilo kakvog oblika ropstva. Nažalost, sada nakon 3 stoljeća vidimo da se to nije dogodilo. Čovjek je zapao u još veće nevolje. Čovječanstvo kao cjelina počelo se obraćati onome tvarnom na ovoj zemlji, a ne duhovnom. Tvarni uspjeh počeo je značiti vrhovni uspjeh. Zbog toga se danas bojimo za svoj opstanak. 

U povijesti se uvijek događalo nešto slično kada bi čovjek počinjao zaboravljati vezu sa svojom unutrašnjošću. Čuli smo o tome u današnjem prvom čitanju. Godine 587. pr. Krista Perzijanci razaraju Jeruzalem i hram odvodeći Židove u babilonsko sužanjstvo. Tamo se oni obraćaju Bogu i odlučuju živjeti po Božjim zapovijedima. Zahvaljujući tome 538. uspijevaju se ponovno vratiti u svoju domovinu. Oduševljeni su i počinju obnavljati svoje gradove i svoj hram. Međutim, ubrzo se njihova vjera hladi i oni zapadaju u krizu. Zbog toga ih prorok Malahija opominje. Govori im da je važnije od hrama i lijepih gradova imati svjetlo u sebi.

Zaista, nutarnje je svjetlo čovjeku potrebno da bi mogao ići dobrim putovima u svom životu. Sve ono, naime, što napravimo obasjano je našim nutarnjim svjetlom. Pitanje je samo je li uvijek to naše svjetlo ono pravo svjetlo? Na nama je odgovoriti na to pitanje. Taj će odgovor ovisiti o tomu kakvim se utjecajima prepuštamo u životu. Jesu li ti utjecaji zaista dobri ili ih možda drugi samo tako nazivaju?

Žalosno bi bilo ako bismo tamu nazivali svjetlom. A to se danas često događa. Pod krabuljom napretka, demokracije i ne znam čega još nude nam tamu. Da bismo to mogli prepoznati, Gospa nas u mnogim svojim porukama poziva na ispovijed. Na taj način otvorit ćemo svoje srce Isusu koji će nam dati mir. Time nam Gospa poručuje da ispovijed nije samo nabrajanje grijeha koje smo učinili, nego da je ona mijenjanje svoga srca.

A bit će nam to teško sve dok ne promijenimo svoje mišljenje. Ono, naime, u nama stvara odluke. Kad tek promijenimo svoje mišljenje, naši prvi koraci ne će ići sasvim glatko. To će ubrzo postati ako ustrajemo. Stare rane, ostatci starog načina mišljenja, koče nas doseći odmah ono što tako žarko želimo. Nu, Bog uz naše pristajanje to će izliječiti.

Ne možemo se sami promijeniti, potrebna nam je pomoć. Za nas kršćane to je naš Bog. Moramo ga prepoznati u svome svakodnevnom življenju.  Prisjetimo se starca Šimuna i proročice Ane. Čitav svoj život proživjeli su očekujući Gospodinovu pojavu. Kada su u Josipovu i Marijinu naručju ugledali dijete prozvano Isus, prepoznali su da je to on.

Čistoća njihova srca pripomogla im je u tom prepoznavanju. Da njihovo srce nije bilo takvo, uzaludno bi bilo za njih što su Isus, Marija i Josip došli u hram. Oni nikoga tada ne bi prepoznali. U svojoj mladosti sebe su prikazali Bogu i ovo im je bila nagrada.

Bilo bi dobro ako bi svatko od nas zaželio neku sličnu nagradu. Bogu je se moguće prikazati bilo u kojem staležu prebivali. Bog je posvuda, u svakom pojedinom staležu.

Približit ćemo mu se ako mu prikažemo sve svoje dobre i sve svoje loše trenutke. Dobre mu trenutke prikazujemo da bismo mu zahvalili što je bio s nama dok smo hodili ovom zemljom. Loše trenutke mu prikazujemo da bismo mu rekli da smo ih postali svjesni i da ćemo pokušati sve da bismo ih u budućnosti iskorijenili.

Naravno da to podrazumijeva Božju pomoć. Ne znamo li Bogu reći hvala i ne znamo li uvidjeti svoje slabosti, ne ćemo znati pronaći pravi put. Dovođenje svoga života u sklad ujedno znači i pripomoć svome narodu. Mi ga danas ne smijemo ostaviti. Za taj narod smo kao svijeća koja svijetli u tmini i pokazuje da unatoč tami postoji život. Nije potrebno dugo govoriti u kakvom je stanju danas. Potrebno je samo po tko zna koji put reći da smo odgovorni za njegovu budućnost. A te budućnosti ne će biti, ako u tome narodu ne bude života. Na žalost vidimo kako je još više umrlih nego onih koji se rađaju.

Vrijeme je razbiti stari način mišljenja koji nam je govorio da imati više djece znači ići protiv vremena, protiv napretka. To je velika laž. Samo onaj tko je sebičan boji se dati novi život. Naravno, ne govorim o opravdanim razlozima. Uvijek je ipak pitanje što su to opravdani razlozi? To jamačno nije bježanje od odgovornosti i nastojanje za uživanjem po svaku cijenu. Tko bježi od odgovornosti on bježi od susreta. A to opet znači otići u samoću, otići u očaj. Ako to i učinimo čitav život, ne ćemo moći izbjeći onaj zadnji susret. Sastat ćemo se licem u lice sa svojim Bogom i on će nas tada upitati što si učinio za svoj narod, što si učinio za svoju vjeru? Sjetimo se danas svega ovoga. Došli smo na bogoslužje. Okupimo se uz Božje svjetlo da bi nas ono nadahnulo što nam je činiti.

Fra Miljenko Stojić

2.2.2016.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00