(Ne)prikladno oblačenje

Kad razmišljamo o prikladnosti i neprikladnosti određenih stvari ili pojava, moramo naći razlog zašto nešto raditi ili zašto nešto ne raditi. Razlog koji bi mogli navesti u općem pogledu na ono što danas vidimo, na sve ono što se danas događa je onaj: pa to svi rade ili tako smo vidjeli na televiziji. Ili možda, to je danas normalno. Ovdje ću pokušati razmišljati o prikladnom oblačenju u crkvi ili u crkvenom prostoru. U crkvi možemo vidjeti nešto drukčiji izgled predmeta koji su, inače, u svakodnevnoj upotrebi. Pogledajmo, recimo, kalež. Kalež je, zapravo, čaša iz koje se pije. Svi mi u kućama imamo čaše koje izgledaju drukčije negoli čaša – kalež na oltaru. Pogledajmo i rasvjetna tijela. Daju svjetlo. U našim domovima također imamo rasvjetna tijela koja se kudikamo razlikuju od onih u crkvama. A ista im je zadaća. Daju svjetlost. Pogledajmo i svećenikovu odjeću. I ona je drukčija od svakodnevne odjeće. Zašto? Možda ovo nije najbolji teološki odgovor, ali čini mi se da nam sve to služi kako bismo pokazali da se nalazimo na posebnu mjestu i na posebnu susretu. Susrećemo se s Bogom. I evo onda logičnih pitanja – kako ću se spremiti i pripremiti za taj susret s Bogom? Je li mi to svakodnevno i toliko uobičajeno da mogu tamo doći u čizmama iz štale ili u onome u čemu sam sinoć bio u zagušljivom kafiću...

Pogledajmo malo na nogometne utakmice. Svjetsko prvenstvo je nedavno završilo. Možda nismo previše obraćali pozornost na odjeću, ali pokušajmo se prisjetiti. Svi nogometaši su bili odjeveni jednako. Po propisima. I nikome nije palo na pamet drukčije se odjenuti. I nitko to previše ne dovodi u pitanje. A radi se o lopti. O natjecanju. Sjećam se još uvijek živo jednoga puba – kafića u Irskoj. Tamo sam krenuo s nekoliko prijatelja. Jednoga od tih mojih prijatelja nisu pustili unutra. Zašto? Bio je u trenirci. Ja nisam mogao povjerovati da se to upravo dogodilo pred mojim očima. U tom mjestu su bila samo dva puba. I čovjek koji je stajao na vratima je uredno zabranio mom prijatelju ulazak u pub. Manjak poštovanja prema pubu – kafiću. Zamislite...

Idemo prijeći na stvar. Sjećam se dobro jednog prizora iz predstave Godine gladi, kad se fra Didak izgalamio na dječicu i njihovu majku zbog odjeće. Jadna majka mu je objasnila da ima samo dva para odjeće za misu, a četvero je djece. Pa su se djeca morala presvlačiti i nisu mogli ići na istu misu. Fra Didak Buntić se ispričao potom jadnoj majci... Sjećamo se vremena koje nije bilo baš tako davno, kad smo pazili malo više na odjeću i kad je postojala baš misna odjeća. Sad se susrećemo s problemom premale pažnje vezane za odjeću. Pa je tako vrućina ili sparina razlog za obući bilo što. Ne ovisi naš Gospodin pretjerano o tome što sam ja obukao, jesam li u šorcu, japankama, kupaćem kostimu i minici do za vrat. Neće On biti veći ili manji zbog toga što sam ja obukao. Stvar je mog doživljaja Boga, stvar je kako ja doživljavam susret s Bogom...

Devetnice i vjenčanja su posebna priča. Na vjenčanjima se osobito susrećemo s prilično neprikladnim oblačenjem što se tiče ženskih osoba. Na devetnicama bude neprikladnog odijevanja i s muške i s ženske strane. Govorim i gledam sa stajališta fratra i svećenika. Često ne znam gdje bih gledao na vjenčanjima, pa ili malo više gledam u knjige ili izaberem neku točku kod ispovjedaonica na dnu crkve. A ljudi osjetljivi. Da bilo koga vratim s crkvenih vrata ili da zabranim kumi sjediti naprijed zato što je prikrila svojom odjećom samo 'strateške dijelove' tijela – ispao bi skandal. I onda se pravimo kao da je sve u najboljem redu. Jer ne želimo se zamjerati jedni drugima. I nije baš lijep osjećaj ni doživljaj kad vidiš da bi ta ista ekipa koju vidiš ispred sebe u ovakvoj 'obleki', u ovakvom 'outfitu', mogla slobodno biti i na Zrću ili bilo kojoj našoj diskoteci. Za vrijeme devetnica, također, ne znam bih li trebao biti ispovjednik, svećenik, fratar ili stražar i modni cenzor. Opet se sjećam onog 'stražara' na vratima onog puba u Irskoj...

Odijevanje je na mnogim mjestima propisano protokolom. Negdje je prepušteno osjećaju pojedinca. Ali na tom osjećaju valja poraditi. I izgrađivati taj osjećaj. Dopustiti tom osjećaju za sveto da raste. On sazrijeva. I on doživljava maturu, doživljava zrelost. Dijete može skakutati u kratkim hlačicama i sa dudom u ustima. Odraslomu to svakako nije prikladno. Odjeća je vanjski izraz poštovanja. U političkim krugovima, gdje su mnoge stvari propisane i uvjetovane protokolom, ne smiješ se pojaviti bez hlača, sakoa, bijele košulje i kravate. Ma kolika vrućina bila.

Dom Božji zauzima posebno mjesto među ostalim domovima. Susret s Bogom zauzima posebno mjesto među ostalim susretima. Dan Gospodnji zauzima posebno mjesto među svim ostalim danima u tjednu. Tvoja i moja odjeća za svetu misu (svet je to susret i događaj) – imaju li oni nešto posebno? Za posebne susrete i mi se posebno pripremamo. Ovo je susret s Bogom. Svaka sveta misa, devetnice, vjenčanja, krštenja, krizme – nisu to događaji kojima je isključiva zadaća – prilika za napraviti selfie, uslikati se i objaviti to na društvenim mrežama. I nije cilj dolaska na misu privlačiti tuđe poglede, privlačiti pozornost na sebe, izazivati druge svojim izgledom i oblačenjem.

Nemojmo dovoditi jedni druge u neugodne situacije. Lako je biti grub, samo grubost rijetko kad urodi nečim lijepim. Moglo je i ovo razmišljanje biti puno grublje i brutalnije. Biti više vezano uz tuđe noge i tuđa poprsja kojih se svi možemo nagledati za vrijeme krizmi, krštenja, vjenčanja, devetnica i svetih misa... Ali, rekoh sam sebi, pokušat ću na lijep način...

Fra Željko Barbarić

20.9.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00