Navještaj svetog Evanđelja po Luki (Lk 12, 49-53)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
Riječ Gospodnja.
Isus i Njegovi učenici su na putu prema Jeruzalemu. Krist još nije učenicima nagovijestio svoju smrt. No svi razgovori smjeraju oproštaju i konkretnim i konačnim uputama. Krist u prethodnim događajima koji slijede ovoj Njegovoj opomeni i upozorenju koju slušamo na današnju nedjelju traži od svojih učenika da se odreknu svega svog imanja. Odrješito prekinuti bilo kakav vid navezanosti na zemaljsko. Traži od nas da pregorimo i žrtvujemo imanje, znanje, obitelj i vlastiti život. Kristov oganj treba spaliti sve veze i sva užeta kojima smo vezani bilo s kim i bilo čim.
Krist moćan u riječi i djelu – poslao nam je svoga obećanog Duha Svetoga a On se pojavio kao oganj. I apostole je pretvorio u oganj kako čitamo u Djelima apostolskim. Ostavili su svoju zemlju, rodbinu, vjersku i kulturnu baštinu svoga naroda. Pošli su u tuđe krajeve, narode i kulture. A to im je donijelo da su primili krštenje u krvi kao i Krist. Riječ Božja je postala u njihovim ustima mač koji je donio mač i borbu u njihovo srce i dušu.
Oganj jest sam Krist. Sjetimo se samo važnosti obiteljskog ognjišta. Što je ono sve značilo. Na ognjištu hrana se pripravlja, izvor je topline i svjetlosti u kući, te konačno mjesto zajedništva u blagovanju, molitvi, odmoru i konaku. Slika ognjišta teško je shvatljiva naraštaju našeg vremena. Lakše ćemo razumjeti radikalnost Kristovih riječi, ako oltaru pridamo sve atribute ognjišta, što on i jest. Oltar je naše ognjište, naš oganj. Zato je kroz slavlje mise prisutan i plamen svijeća na oltaru, a posebna simbolika ognja jest u Vazmenom bdijenju – na Veliku i svetu subotu. Kada pored oltara stavljamo i Uskrsnu svijeću koja plamenom govori da je Krist živ i može izazvati požar u našim životima tolikih razmjera da ćemo biti spremni ostaviti sve u životu i vlastiti život podrediti Kristu.
Riječi današnjeg evanđelja trebamo proširit i onima zapisanima kod Mateja da vidimo pravu Isusovu misao: "Čovjeku će biti neprijatelji ukućani njegovi" i "Tko ljubi više oca ili majku više nego mene nije mene dostojan". Ne radi se, dakle, o obiteljskoj ili nacionalnoj ljubavi nego o vrednovanju, tko ima pravo nad našim životom i radom. Bog i Njegovo kraljevstvo imaju prednost i pred obiteljskim vezama i dužnostima, pogotovo pred nacionalnim, rasnim ili klasnim vezama.
Ako otac ili majka postanu zaprekom na Božjemu putu treba se od njih odvojiti radije nego od Boga. Premda je biološka krvna veza najdublje ukorijenjena u čovjeku, ipak mač Božje Riječi reže i te veze i rastavlja čovjeka od tih korijena.
To se događalo toliko puta. Prije desetak dana slavili smo blagdan svete Terezije Benedikte od Križa, židovke imenom Edith Stein. Iz bogate židovske obitelji, već poznata kao filozof, postaje docentica slavnoga Husserla. Jednoga dana potaknuta unutarnjim previranjima odluči prijeći na katoličanstvo. Kada je to priopćila majci ona se okrenula, otišla bez riječi i nikad je više nije primala kao kćer. A Edith je nastavila prema Kristovoj uputi: krstila se, a onda postala sestra karmelićanka... I na koncu završila je u koncentracijskom logoru. Kristov oganj koji ju je zahvatio ni smrt nije ugasila, nego je slavimo kao sveticu, zaštitnicu Europe i našu nebesku zagovornicu. Kada se sjetimo i drugih primjera, npr. svetog Franje Asiškoga, onda nam ove Kristove riječi i ne zvuče kao prijetnja, nego prilika za vlastito spasenje. Krenuti putem Krista ne obazirući se što će netko o nama nešto reći, jer oganj – Duh Sveti pročišćava naše pute.
Fr Ivan
Brig, 17.8.2019.
