Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.« (Lk 10, 1-12.17-20)

Učenik – apostol. Razlika u odgovornosti prema evangelizaciji. Apostoli su današnji biskupi, pomažu im svećenici i đakoni. Učenici smo svi mi. Kao i u školi, nekada pripravni nekada nespremni. U planiranju života i ispunjavanju svojih obaveza isto tako. Pripremajući se za zajednički život, godišnji odmor, studiranje,…jedno od čestih pitanja jest: Koliko košta najam?! Stana, kuće, garsonijere, apartmana na moru, automobila?! Iznajmljuje se više-manje sve gdje je prisutan profit, ali isto tako prijevara. O primjerima i načinima ispisane su stranice i stranice dnevnih tiskovina. Isus šalje učenike po dvojicu. Jedino sredstvo njihovo djelovanja jest mir. Hode bez sredstava života kojima bis e mi danas prvo naoružali. Kako bi mi danas nabavili mir? Može li se mir uopće unajmiti? Privid mira može učiniti tek potez olovkom, no je li to garant mira kakvog nam Krist naviješta i za koji nas želi osposobiti?! Cijeli svijet bruji o miru. Svi jezici, kulture, nacije i vjere bit će jedno u pitanju mira. Mir nam je itekako potreban. Kako ćemo ga uspostavljati? Hoćemo li uspjeti doprinijeti miru bez ikakvih klauzula – može ako,…može ali,… Mi kršćani ne možemo promišljati o miru bez Isusa Krista, jer On, On je mir naš! Postizanje mira, znači za nas predanje Kristu. Biti predan Kristu, znači željeti biti slobodan od grijeha. Mir ne raste u svakom srcu.

Odašilje nas Isus, mene i tebe, da hodimo, gradimo put mira. Ne trebamo napraviti kilometražu koja će nas iscrpiti fizički, nego pak svojim stavom i životom budemo aktivni sudionici i graditelji mira u svojoj kući, obitelji, gradu, župi, domovini… Sposoban je čuda činiti onaj koji donosi mir. Zato nam je rečeno da prvo navijestimo mir i  bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.

Mir nije na najam. Mir je na djelovanje. Tko daruje i daje mir baštinika je Mira. Ovo današnje evanđelje, živa Božja riječ, koja je sposobna spasonosno djelovati u životima kršćana nije nama na hvalu, nego poticaj hrabro koračati putem vječnoga mira, zato nam Isus i govori: Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.

Fr Ivan

 Brig, 6. VII 2019.