Svojom ćete se postojanošću spasiti

Danas nam Isus otkriva kako se trebaju dogoditi mnoge teške stvari prije nego dođu posljednji dani ovoga svijeta u kojemu živimo. Kako će svi vjernici ispaštati zbog svoje vjere, kako će ih svijet proganjati i ubijati zbog one ljubavi koju osjećaju prema svome Bogu. Prije nego li dođe kraj svijeta i trenutak našega suočavanja sa Svemogućim doći će vrijeme patnje i tjeskobe za svakog vjernika koji je odan Bogu, za svakog čovjeka koji se ne odriče nego ostaje ustrajan u svojim izborima i osjećajima. Da bi se ostvario ovakav trenutak potrebno je prihvatiti Boga kao ono najvrijednije blago koje imamo.

            Kada netko odlazi iz Crkve, kada se udaljava od Boga ili kada griješi u njemu se ne događa ništa vrijedno. Kada pogazimo svoju vjeru ili svoju ljudskost, kada padnemo u bilo kakve životne ponore postajemo prazni i tu prazninu ne možemo lako ispuniti. Koliko god se trudili skrenuti svoje misli od Boga u našoj nutrini mora vladati nezadovoljstvo našim životom. Prema vani glumimo da je sve u redu a unutra smo puni kajanja i žaljenja za onim životom kojega želimo. U sebi osjećamo da je takav život moguć i nama, život svetosti i ljubavi prema svakome čovjeku. Za takav život potrebna je ustrajnost i molitva, potreban je trud, odbačenost, muka i križ, jer je križ jedino mjerilo naše prave veličine. Tek u križu vidi se stvarna snaga svakog čovjeka, vidi se njegova vjera i pouzdanje u Boga. Tek pod križem čovjek postaje pravi čovjek, potpuni vjernik ili potpuni nevjernik. Bez križeva smo mlitavi ljudi, ni hladni ni vrući, jer nemamo razloga pokazivati svoju vjeru ili nevjeru.

Teško je prihvatiti činjenicu da ni vjera nije za svakog čovjeka, da se ljudi tako lako opiru Bogu i ne dopuštaju mu da u njima djeluje i vrlo vjerojatno to ne rade svjesno. Svatko od nas zna kako je ovaj život prolazan, znamo da moramo umrijeti, znamo da moramo negdje dalje nastaviti živjeti iza ovoga svijeta. Unatoč što znamo sve to u nama se javlja otpor prema Bogu i prema našoj vječnosti koji se očituje u grijesima koje činimo. Grijeh je greška. Taj grijeh je prisutan u našemu životu jer smo se okrenuli od našega cilja, on je nesreća koja se dogodila jer više ne gledamo put po kojem idemo nego smo se okrenuli na pogrešnu stranu. Ako imamo one grijehe koje neprestano ponavljamo onda je naš pogled zamagljen i odmičemo se daleko od onoga cilja kojega smo sebi postavili. Ako je cilj zamagljen ili ako je cilj našega života kriv onda su naše nutarnje borbe uzaludne jer nemamo načina da se nađemo na pravom mjestu odnosno u životu s Bogom.

Ne mogu obraniti ni svjedočiti o onome što nikada nisam vidio ni čuo, ne mogu uopće govoriti o Bogu ili o Crkvi u koju nikada ne idem. Nemam pravo na vjeru ako je svojom voljom odbijam. Kamo sreće da dajemo svoje živote za svoju vjeru, jedinu vjeru na svijetu kojoj je svet drugi čovjek, nepoznati čovjek kojega volimo i kojemu dajemo najljepše iz svoje nutrine. Koliko god nas naša vjera veže uz Boga toliko nas veže i za ovaj svijet, za svakodnevnu borbu za Krista i ljubav, za dobro drugog čovjeka. Svjedočimo zato svojim životom ono što vjerujemo jer tek tada dolazi zadovoljstvo u naše živote. Mnogi mučenici dali su živote za Krista i kršćanstvo i učinili su to ponosno vjerujući da su njihovi izbori jasni i prihvatljivi svakom realnom čovjeku. Nismo veliki ako se u sebi mučimo, veliki smo ako se ne ispričavamo nego preuzimamo odgovornost i stojimo hrabro za onim što govorimo i osjećamo. To je prava borba za Krista, borba protiv zla koju želimo jer smo u to sigurni.

13.11.2016.

fra Goran Ćorluka

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00