Prema koncu

Sva čitanja koja nedjeljom slušamo za vrijeme ovih naših sastanaka podijeljena su u tri kruga: A, B, C. Danas polako ulazimo u završnicu kruga C. Zbog toga je u odlomcima iz Svetog pisma poglavito govor o posljednjim vremenima, o onome što dolazi nakon ovog života.

            Stav je Crkve da smrću sve ne prestaje. Tada samo završava jedan, a počinje drugi život. Čovjek nije biljka koja nestaje, nego biće koje ide prema susretu sa svojim Stvoriteljem licem u lice.

            Taj susret predstavlja iznošenje na vidjelo sve istine i zbog toga jamačno nije lagan. A da to ne bi bilo tako, potrebno nam je na ovoj zemlji živjeti dostojno kršćanina.

            U želji da se taj prijelaz što jasnije dočara, mnogi su ga kroz povijest zamišljali na različite načine. Još nam u ušima odzvanjaju riječi da će to biti strašni sud, trenutak kada će Bog oštro suditi za ono što smo učinili u životu.

            Nekoga zato obuzima strah, netko se pobuni zbog svega toga, jer dosta mu je straha i muke na ovoj zemlji. Želi doživjeti Boga kao oslobođenje, kao radost, kao prijatelja s kim može biti onakav kakav jest ne pretvarajući se da je drukčiji. Ako osjeća da ga ovaj život melje, ne mora i Bog biti taj pred kojim bi trebalo osjećati strepnju, dolaziti mu kao tuđinci.

            Ne znam kakvu mi sliku Boga nosimo u sebi. Znam samo da je žalosno ako osjećamo da nam je dalek.

            Naravno, za to možemo naći tisuću razloga, naročito u teška, nesretna vremena. Toliko toga se dogodilo i događa da nam se samo od sebe nameće pitanje gdje je Bog i što radi? Vidi li on sve to i ako će kažnjavati zašto ne kažnjava odmah, što ima čekati do nekog posljednjeg suda?

            Pomislimo li da je zbog nečega lijen ništa čudno što će nam se učiniti dalekim. Dopustili smo sebi odnositi se prema Bogu kao prema sluzi.

            Ova pitanja o Božjem ponašanju u teškim vremenima jedna su od temeljnih pitanja koja nam se postavljaju. Jednostavno zadiru u srž naše vjere, potresaju našim temeljima.

            Traže jasan i siguran odgovor. Ne odgovori li se na njih u našu će nutrinu biti posijana dvojba i ne će nam biti lako stajati čvrsto iza svojih uvjerenja.

            A čovjek koji nije ukorijenjen, koji nije čvrst, poput je vlati trave. Okolni događaji lako ga pometu i izbrišu iz sjećanja njegove okoline. Čini se kao da nikada nije postojao, kao da nikada nije spoznavao što znači ova zemlja i život u njezinu okrilju. Umjesto radosti u njegov život ulazi žalost, umjesto pobjede ulazi poraz.

            Zbog toga moramo paziti da ne budemo poput saduceja iz današnjeg evanđelja. Nijekali su uskrsnuće, jer im se nije dalo ići Božjim putom.

            Nu, nije to neko svršeno vrijeme. Saduceja ima i danas. To su svi oni koji pokušavaju oblikovati ovaj svijet bez Boga i, naravno, sebi u njemu dati prva mjesta. Obuzela ih sebičnost te sebe i druge vode u propast.

            Kršćanstvo nas zbog toga opominje. U svom nauku o budućim vremenima govori o uskrsnuću.

            To je ono što bismo neprestano trebali imati pred očima. Nije važno samo ispitivanje našeg ponašanja na zemlji, nego je važna ta mogućnost nastavka života.

            Nu, da nam ne bi izmakla, potrebno je već unaprijed pripremiti se za to. Život nam ne smije proći u kukavičluku i strahu. U njemu bi trebala biti nazočna hrabrost.

            Ako je to tako, onda ćemo lako shvatiti današnje prvo čitanje. Bit će nam jasno zašto dragovoljno podnosi mučeništvo onih sedam židovskih mladića, bit će nam jasno zašto je mnoštvo hrvatskih mladića u ratna vremena bilo spremno svojim životima braniti našu domovinu.

            Oni su osjetili da je to njihov put i nisu uzmakli. Ne uzmičimo ni mi. Domovina se, kako na bojnom polju, brani i na mnogim drugim poljima. Mi smo pozvani braniti je na tim drugim poljima.

            Potrebno je zbog toga hrabro ići kroz život. Čeka nas uskrsnuće. Ne samo ono kad ćemo se pojaviti pred Isusom, nego i ono kada će nas i naš narod drugi priznavati i cijeniti više nego do sada.

            Put jest težak, ali ga trebamo proći. Nikada se nagrada ne dobiva unaprijed, nego tek kada se prođe sva težina puta.

            Kada nam se zatvore sva obzorja i kada više ne znamo kamo, i tada postoji put. To je sve ono što nam Isus naviješta.

            Naravno da se ne radi o tomu da je potrebno da nam se mnogo toga lošeg dogodi kako bismo nakon toga rekli: Isuse, ne ostaje nam ništa drugo nego doći k tebi. To bi bilo uistinu djetinje ponašanje.

            Isusov put nudi nam se kako u našim svijetlim, tako i u našim tamnim trenutcima. On je jednostavno ona nada koja nam ne da potonuti, pomaže nam ustrajati unatoč svemu. Isusov put je prepoznavanje nas samih, onog najljepšeg u nama.

            Bog želi da nam se dogodi dobro, a ne zlo, želi da uspijemo u životu. On nas je stvorio jednoga dana ne zbog toga da bi se igrao s nama, nego zbog toga jer nas je volio. Čim to shvatimo naš će život biti promijenjen.

            Po svjedočenju Svetog pisma stvoreni smo na Božju sliku. Nismo nitko i ništa, nego smo bića koja znaju kamo idu.

            Biti stvoren na Božju sliku znači i imati nešto od te slike u sebi. Kao takvi pozvani smo ići s Bogom, njegovom mudrošću odgonetati događaje oko sebe.

            Preopasno je ne osloniti se na njega i sam krenuti u svakodnevnu borbu. Može nam se dogoditi da u svemu promašimo, da naš napor bude uzaludan.

            Onaj tko s Bogom ne gradi svoj život dogodit će mu se da jednog dana uvidi da je sve gradio uzalud. I tada obično dolazi do teškog razočaranja koje opet ima teške posljedice. Takav je život, htjeli mi to ili ne.

            Zbog svega rečenoga i nadalje poštujmo sebe i poštujmo svoju vjeru. Budimo hrabri i budimo ustrajni. Mijenjajmo sve ono što je krivo i očekujmo uskrsnuće raširenih ruku.

            Pomozimo gdje god možemo svoju okolinu. Pred Bogom se ne ćemo pojaviti sami već u društvu s drugima.

            U isto vrijeme budimo odlučni prema onima koji žele zaustaviti naš rast i našu sreću. Nemaju nikakvo pravo na to.

            Shvatimo kršćanstvo kao vjeru hrabrih i odvažnih ljudi. Ona je uvijek znala rješavati životne poteškoće. S njome oplemenimo ovaj svijet.

 

6.11.2016.

fra Miljenko Stojić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00