Ne može se biti kršćanin na rate

Ako bi netko u svojoj znatiželji popisao sve ono što vjernici najčešće mole od svoga Boga, ne bi se trebao osobito truditi de bi došao do zaključka da ljudi, sasvim opravdano, mole Boga za zdravlje, sretan ishod nekoga poslovnoga poduhvata, uspjeh u školi i poslu, polaganje ispita, da nađemo zaposlenje, za drage osobe u njihovim potrebama. Za to i mnogo drugih stvari u svojim molitvama obraćamo se svecima da nas zagovaraju kod Boga ili se utječemo izravno samome Bogu, da nam pomogne, da nas usliša.

Apostoli nam u današnjem odlomku Evanđelja daju sasvim drugačiji primjer. Oni traže od Isusa da um umnoži vjeru. Prije te molbe apostolima se dogodilo da nisu mogli izagnati zloduha iz nekoga opsjednutoga i samim time su spoznali da njihova vjera nije bila toliko čvrsta, jaka i utemeljena u njihovu životu da bi mogla proizvesti čudesne čine. Stoga se obraćaju njemu koji je , rekli bismo bez po muke, činio čudesna djela.

Dakle, apostoli su željeli čvršću, jasniju vjeru, imajući na umu da samo s jakom vjerom u Boga je moguće susresti se s razočaranjima i drugim životnim previranjima; kao što su rizik da se ne izgubimo u svakodnevnim napastima što ih život sa sobom donosi. S čvrstom vjera nadvladavamo našu sebičnost, činimo djela ljubavi i živimo u trajnoj nadi da će nam Bog, po našoj vjeri i dobrim djelima, pripraviti vječno spasenje. Stoga onaj zahtjev apostola da im Isus umnoži vjeru bi trebala biti svakodnevna molitva nas kršćana svjesni svih slabosti i krhkosti naše vjere, kao i činjenice da nam je naša vjera svakodnevno izložena brojnim napastima i iskušenjima.

Sada pogledajmo malo što i kako Isus kaže na njihovu molbu da im umnoži vjeru. On im odgovara riječima kakve sigurno nisu očekivali. Rekao im je da bi njihova vjera trebala biti tako snažna, da bi bila sposobno zapovijedati dudu, da se baci u more i on bi poslušao. Nije nam zabilježeno da li je On sam takvo što učinio. To u konačnici nije bilo potrebno ni da on učini, a kasnije ni apostoli. Isus želi naglasiti duhovno značenje vjere i njezinu snagu. Želi reći da njihova djela vjere trebaju biti tako moćna da nadilaze ljudske sposobnosti, pa je uspoređuje s gorušičinim zrnom, koje je sitno da ne može biti sitnije, a izraste u veliko i snažno stablo čije je korijenje toliko duboko prodrlo u zemlju da ga ni najsnažnije oluje ne mogu iščupati. Izvanredna slika vjere. Malo, sićušno, neznatno sjeme vjere izraste do svoje punine da čini veličanstvena djela. A da je takvih bilo i da ih ima i danas potvrđuju nam brojni životopisi svetaca.

Još nešto Isus želi naglasiti u drugom dijelu današnjeg odlomka, ono sa gospodarom i slugama, koji nakon što su sve učinili mogu samo reći da su sluge beskorisne. Pomalo čudno, za naše uši danas osobito. Da bismo razumjeli te Isusove riječi trebamo se vratiti u vrijeme, običaje i okolnosti u kojima ih je Isus izrekao. Ljudi toga vremena su mislili da ako netko opslužuje Zakon, da mu Bog za to „mora“ uzvratiti, nagrađujući ga blagostanjem, dugim životom, zdravljem, životnim uspjesima itd. Svojim govorom Isus želi protumačiti da odnos Boga i čovjeka nije poput onoga između poslodavca i njegovih uposlenika, niti kao odnos između onih koji su sklopili neki ugovor. I u jednom i u drugom slučaju zainteresirani imaju pravo zahtijevati da se poštuju sve stavke ugovora. Kod Boga, kaže nam Isus, nije tako. Odnos između Boga i čovjeka je puno sličniji odnosu dvojice prijatelja, kao među supružnicima, kao između dviju osoba koje se ljube i poštuju, pa za dobro i sreću jedna drugoj su spremne sve učiniti, bez da gledaju vrijeme i trud koji su za to potrebni, bez da to razglase na sva zvona, bez da za učinjeno dobro djelo traže pohvale i priznanje. Takav je Bog. Takav bi trebao biti i odnos između Boga i čovjeka, pa u konačnici i među ljudima. To je Isusova zapovijed koja ima trajni karakter.

 

Ne može se biti kršćanin na rate. Vjera i ljubav prema Bogu ne mogu nikada biti „na odmoru“ kada bismo ih mogli staviti po strani. Jer i na odmoru srce kuca, oči gledaju, ne prestajemo disati, trebamo zadovoljiti svoje tijelo jelom i pićem. Za živjeti „kako Bog zapovijeda“, on sam nam je dao i razum, i vrijeme, i snagu i priliku, a na nama je da tome dodamo još volju. U tom smislu smo „sluge beskorisne“. U tome se ostvaruje molba apostola, a i današnjih kršćana , upućena Isusu: „Gospodine, umnoži nam vjeru!“ Ako je zadobijemo onda će sami Bog preuzeti brigu i za naše zdravlje, rad, školu i sve ostalo. Samo takva vjera istinski svjedoči za Boga. Sve drugo je: daj – dam. Amen.

2.10.2016.

Fra Dane Karačić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00