Put kojim putujem

Kada pred sobom imamo neki cilj onda bi u sebi trebali imati sredstva da do njega i dođemo. Cilj života svakoga vjernika koji iskreno i srcem prihvaća Boga trebalo bi biti zajedništvo s Kristom u vječnosti. Zajedništvo koje se treba ostvariti kroz ispunjenje onih svakodnevnih prilika koje nam Bog daje da pokažemo svoju vjeru. Lako se izgubiti u svemu tome, lako će nas različiti trenutci povući negdje dalje od Boga i ljubavi.

Kada se izgubimo u nekom gradu ili naselju, kada se ne sjećamo puta kojim smo nekada prolazili a znamo kamo želimo stići onda ćemo prvo stati ili usporiti. Nakon toga se poslužimo navigacijom, kartom ili nekoga pitamo za pravi put jer želimo stići na to mjesto. Nećemo lako odustati i sigurno nećemo dopustiti da lutamo danima i mjesecima tražeći to mjesto. Snaći ćemo se na vrijeme i pobrinuti se da nas nitko ne čeka predugo jer smo rekli kada bi mogli doći. Naći ćemo put jer imamo dobar razlog zašto idemo na to mjesto. Kada se izgubimo i skrenemo sa pravoga puta onda tražimo način kako da se na njega i vratimo.

Duhovni život nas vjernika bi trebao tako izgledati. Nema sumnje u to da ćemo pasti na dno bezbroj puta, da nećemo ostvariti sve što smo Bogu obećali, da nećemo biti dovoljno vjerni njemu, da ćemo biti slabi i očajni mnogo puta. Ali ono što je jedino važno je prisjetiti se pravoga puta za vječni život i ne odustajati od traženja Boga. Problem u nama ljudima je taj što se vrlo lako pomirimo se sa svojim grijesima. Prepuštamo se svojim slabostima i manama i uopće se ne trudimo da ih popravljamo. Kada sagriješimo opet iste grijehe dokazali smo sebi da nismo učinili baš ništa, da smo možda imali volju za popravljanje ali snagu smo ostavili za neke druge stvari. Za razliku od one situacije kada smo u vožnji i kada se na svaki način pokušavamo domoći svoga cilja, mi u svojoj duhovnosti i vjeri nastavljamo lutati i ni u jednom trenutku nećemo zastati. Kada zalutamo nikoga nećemo pitati za upute, nećemo se posavjetovati sa našim Bogom i njegovim riječima nego samo idemo naprijed ne shvaćajući kolika provalija je pred nama. Za sve to vrijeme našega lutanja i brige postoji netko tko nas strpljivo čeka a to je naš milosrdni Otac.

Koliko je teško roditeljima koji gledaju svoje dijete kako srlja u propast, koji su osuđeni na to da gledaju a ne mogu učiniti ništa jer odbijamo njihovu pomoć. Naš Otac na nebu mora gledati kako odbijamo njegovu pomoć, mora slušati svoj glas kojim nas poziva i kojega mi ne čujemo jer smo se pozabavili ovim svijetom i samo sa sobom. Trebamo znati kada je vrijeme za preokret u našim životima kako mi ne bi gubili snagu na nebitne stvari i dosadna lutanja. Uložimo sve svoje sile u jedino što je istinski važno a to je naše zadovoljstvo vlastitim životom. Ako smo daleko od Boga onda sigurno nismo sretni i ispunjeni jer znamo da bi trebali biti drugačiji i da imamo ulogu koju nismo do kraja ispunili. Trebamo se boriti za život s Bogom a ne odustajati svakoga dana i čekati neće li se Bog za sve sam pobrinuti.

11.9.2016.

fra Goran Ćorluka

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00