U Gospinoj školi

U životu kakav živimo naglašeno je slavljenje rođendana. Sazivamo tada prijatelje i poznanike da bismo se zajedno proveselili zbog našega pojavka na ovoj zemlji.

          Međutim, u kršćanstvu je potpuno drukčije. Slavi se dan smrti, posebno ja to naglašeno za mučeništvo, jer smo se tada zapravo rodili za nebo.

          Jedino je u tri slučaja postupljeno drukčije. To je rođenje Isusa Krista, rođenje Ivana Krstitelja i Marijino rođenje. Time se željelo reći da njih troje imaju posebne zasluge u Božjem djelu spasenja.

          Današnji blagdan Male Gospe svoje početke ima u Jeruzalemu u 5. st. Tada je na mjestu, gdje je po predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast Sv. Ani, njezinoj majci. I kao spomen na tu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe.

          Ipak, slavlje Marijinog rođendana nije poput slavlja drugih rođendana ili poput slavlja neke obljetnice. Ništa nije prošlo. Ona je naša suvremenica. Pripada svim naraštajima. Svakome je bila i jest prava majka, ona koja brižno pazi što će s njim biti.

          Trenutaka u kojima je Marija bila uz nas možemo se prisjetiti u raznim razdobljima svoga života. Ti trenutci dali su nam potrebnu snagu da idemo naprijed i da ne dopustimo da nas satre hod prašnjavim zemaljskim stazama.

          Mi kao narod gajimo posebnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Nebrojena su njezina svetišta na našem ozemlju, nebrojeni zazivi u njezinu čast.

          I to je bilo ono što nas je očuvalo do današnjega dana, a ne neka naša mudrost ili domišljatost. Zbog toga itekako griješe oni koji zaboravljaju na sve to.

          Ako smo dopustili da nas vodi Blažena Djevica Marija, onda smo iskusili kako se naše krhke ovozemaljske sile pretvaraju u sile koje nas potpuno mijenjaju i daruju nam sretan život.

          Nema u svemu ničega čudnoga. Marija je to najprije iskusila u svome životu. Postala je Isusovom majkom i preko nje Bog je na poseban način ušao u ovu našu ljudsku povijest. Od tada ništa više nije isto.

          Ne bismo ovdje smjeli zaboraviti da je svemu prethodio njezin pristanak. Bog ju ni na što nije prisilio, progovorio joj je i ona je shvatila kojim joj je putem krenuti.

          Bog govori i nama želeći da se pristankom na njegovu riječ obučemo u njegovu silu. Tada ćemo postati njegovi poslanici i mijenjati lice ove zemlje. Samo je pitanje jesmo li spremni na sve to.

          Morali bismo zaista biti spremni dopustiti da Bog mijenja naš život i da nas uči drukčijem ponašanju od onoga na koji smo navikli. To nam priječe naša zastranjenja, ali smo valjda sposobni odbaciti ih.

          Dok govorimo o Maloj Gospi i o učenju, prisjetimo se i da je ovo vrijeme kada školska djeca ponovno počinju ići u školske klupe. Što zapravo mislimo o svemu tomu? Ili što je zapravo važno da nauče?

          Nažalost događa se da roditelji krivo postupe glede školskog odgoja svoje djece. Umjesto da ih nastoje spremiti za život oni ih nastoje spremiti za stručnjake koji će jednoga dana zaraditi ogroman novac. I svi će biti zadovoljni. Ma ne će!

          Škola poglavito treba spremati za ispravno ponašanje. A ono je jedino u okrenutosti pravim vrijednostima koje proizlaze iz Boga. Jedna od takvih vrijednosti zacijelo je obitelj.

          Zaista, da bismo dobro živjeli potrebno je da su nam naše obitelji dobre. Nije važno koliko su bogate ili siromašne, važno je da su dobre. Možemo li to postići?

          Ono što razara naše obitelji jest crv nesloge. On može nastati na različite načine. I nije važno kako je nastao, važno je samo da ga što prije izbacimo.

          Naravno, ništa ne ćemo postići ako budemo neprestano tražili tko je kriv. Moramo početi od samih sebe. Preobratimo li sebe, preobratili smo i druge oko sebe pa taman oni nastavili po starom. U nama će, naime, zavladati mir i bit ćemo sretni da smo se usudili krenuti tim stazama.

          Svemu ovomu, dakako, uči nas i obitelj u kojoj je rasla Blažena Djevica Marija i obitelj u kojoj je ona kasnije provodila život. Doživljavali su jedno drugo kao Božji dar i sve činili da uspije svatko od njih. Kad bi tako bilo i u našim obiteljima!

          Ovako nažalost ne misli društvo u kojem živimo. Ono je još tamo u Srednjem vijeku vidljivo pošlo drugim putem.

          Dogodilo se to nakon što je kršćanstvo ovom našem Zapadu namrijelo ne smo duhovno, nego i tvarno bogatstvo. Naučilo ga je gospodarstvu i otvorilo mu široka polja znanja. Umjesto da bude zahvalno na svemu tome ono se umislilo. Ne treba mu Bog, može ono sve samo. I tu je tragično pogriješilo.

          Od ove pogrješke naše zapadno društvo počinje krivo rabiti znanje koje je steklo. Tako danas umjesto da nas ova tehnička čuda usrećuju, pomažu nam lakše živjeti, ona nas uništavaju. Postajemo tuđi i sebi, i drugome, i Bogu. Kakva tragična pogrješka!

          Umjesto svega ovoga mi kršćani trebali bismo stvoriti drukčiji svijet. To je svijet koji i nadalje cijeni znanje, ali cijeni i Boga koji nam ga je dao.

          Sve ovo ne postiže se na bilo kakvom mjestu, nego poglavito u molitvi pred svojim Gospodinom. A kud ćeš ljepše i bolje molitve nego doći na sv. misu! Naš brat i spasitelj Isus Krist dolazi među nas i upućuje nam svoju riječ. Nakon toga preostaje nam još samo provesti je u svoj život i dotakli smo izvor sreće.

          Na sv. misi smo i kao pojedinci i kao zajednica. Zaronivši u svoje dubine dolazimo bliže drugome jer tamo, u tim dubinama, braća smo sa svim ljudima. Na taj način rušimo i otuđenost u koju nas je uveo svijet u kojem živimo. Ponovno smo pred Bogom njegova braća i sestre.

          Bilo bi dobro da naše sredine opet shvate da je spas samo u okrenutosti Bogu. Iako naše crkve naizgled nisu prazne, one to ipak jesu. Mnogi su nepravedno ostali kod kuće umjesto da su zajedno s drugima došli svome Gospodinu.

          Sve nam je ovo nebrojeno puta ponovila naša Kraljica Mira. Ali smo još mala djeca kojoj treba govoriti da je vrijeme da odrastu i prihvate se rada.

          Naš posao na ovome svijetu nije samo gledati kako prehraniti sebe i svoje obitelji. Naravno da to treba, ali treba i znati prehraniti svoju dušu. Kako ćemo to znati ako nam je srce zatvoreno onomu što Bog traži od nas.

          Zbog svega nabrojanog krenimo konačno u Gospinu školu. Prije nekoliko desetljeća ona ju je otvorila u ovim našim krajevima. Nema ama baš nikakva razloga da kažemo kako je ona preteška za nas. Samo se usudimo i vidjet ćemo da je baš za nas.

          Oni predmeti koji se predaju u ovoj školi jesu odavno poznati u kršćanstvu. To su: molitva, ispovijed, post, dobročinstvo... Skupimo snage predati im se do kraja.

 Gospa nam je pokazala put. Do nas je hoćemo li je slijediti ili nastaviti nekim svojim putom. Bilo bi dobro da je poslušamo.

 

8.9.2016.

fra Miljenko Stojić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00