Sposobnost nasljedovati Isusa

Ako pomno promišljamo Isusovo propovijedanje lako ćemo zamijetiti da On uvijek iznenađuje svoje slušatelje. Njegovi su pozivi da ga se slijedi veoma zahtjevni. U današnjem odlomku Evanđelja Luka nas izvješćuje o silnom mnoštvu koje ga je slijedilo. Iz konteksta možemo zaključiti da sama ta činjenica nipošto nije oduševljavala Isusa. Stoga se mnoštvu obraća, ljudski rečeno, s nemogućim prijedlozima: „Tko oca ili majku…pa i sama sebe ne prezire ne može biti moj učenik.“ Čini nam se i nehumano i nemoguće. Ali kad se malo dublje uđe u život i promotri naše međusobne odnose vidjet ćemo da je bezbroj puta upravo tako. Da bismo slijedili Krista mnogo puta ćemo se morati odreći i lijepih prigoda, unosnih obećanja, „zagarantiranih“ životnih uspjeha, situacija u kojima teče „med i mlijeko“, pa i prijatelja, svojih najbližih te u konačnici i samoga sebe. Sve te situacije i osobe koje se postave između Krista i njegovih učenika osuđuju sami sebe da budu „prezreni“, ako oni koji idu za Isusom, žele do kraja ispuniti njegov izričiti poziv i biti njegovi učenici.

Roditelji su nerijetko u dilemi što učiniti sa svojim djetetom na raskrižju života, pa će možda potražiti savjet od kojeg odanog prijatelja ili svećenika. Iskreni prijatelji, bilo da je to svećenik ili netko drugi, će im pred tako važnim životnim odlukama postaviti logično pitanje: „Ima li vaše dijete dovoljno sposobnosti i spreme da bi se moglo uhvatiti u koštac sa studijem ili zvanjem koje je odabralo?“ To pitanje od pravih prijatelja nikada nije ni provokativno ni podcjenjivačko. To je jednostavno razborito pitanje kako ne bi doživjeli razočaranje. Tako i Isus govori: tko od vas želi graditi, mora najprije proračunati ima li čime dovršiti. Tko želi bilo kakav položaj, bilo bi razumno i razborito da najprije razmisli ima li odgovarajuću spremu za to. Tko se želi natjecati u bilo kojoj sportskoj disciplini mora pokazivati vrhunske rezultate. Ukratko, za bilo koje odgovorno mjesto i bilo kakav uspjeh potrebno je imati i pokazati odgovarajuće kvalifikacije.

Posebno je to potrebno da bi se slijedilo Isusa, da bismo bili njegovi učenici. To se odnosilo na ono mnoštvo koje ga je pratili, a isto tako se odnosi na sve kršćane kroz cijelu povijest, pa i na nas danas. Oni koji su ga pratili očito su slušali njegove riječi, možda i koji čudesni znak doživjeli. No pitanje je, hoće li ga pratiti putem trpljenja i žalosti sve do na Kalvariju. Nije dakle, sam nam Isus to kaže, dovoljno samo prigodimice ići s Isusom, smatrati ga zanimljivim . Isusov učenik treba biti spreman s njim izdržati do kraja, usvojiti njegov način života, s njim, ako treba, ići u onaj Jeruzalem „gdje će Sin čovječji biti izrugan i razapet.“

Pristajanje uz Isusa uvijek je pristajanje i uz njegov križ. Sveti Augustin kaže: „Pod glavom okrunjenom trnjem ne možemo biti udovi koji se boje patnje.“ Jasno je svakako, Isusov učenik ne treba grčeviti tražiti križ da bi na taj način pokazao svoju vjernost Isusu. Ni Isus se nije otimao za križ. Ali kad se našao u situaciji da se odluči za spasenje svijeta prihvatio ga je i nosio na Golgotu. Ne spašavaju nas križevi što smo ih sami isklesali, nego križ koji nam Krist polaže na leđa, radi nas i našega spasenja. Isus nam ne obećava zlatna brda i doline, niti zemaljski raj. Ne prešućuje svojim učenicima da put kojim sam ide vodi preko križa. Ali to je put kojim se ispunjaju Isusovi, na prvi pogled nemogući zahtjevi, čineći nas sposobnim za kraljevstvo Božje i vodi do sigurnog spasenja u Bogu. Amen.

4.9.2016.

fra Dane Karačić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00