Pred Bogom smo svi jednaki: Ne budimo veći nego jesmo – ni manji nego što smo! Ove riječi nas uvode u kratko promišljanje o poniznosti. Iskustvo ispovjednika nerijetko govori o tome kako pojedinci natovare na sebe veću krivnju no što uistinu jest. Ali, isto iskustvo govori kako ima i onih koji nisu spremni priznati svoje prijestupe i grijehe pred Bogom, a dolaze tražiti oproštenje. Poniznost ne smije biti ohola, poniznost ne smije biti pretjerana. Zdrava poniznost nasljeduje Isusa Krista. Bogočovjek – postao pravim čovjekom utjelovljenjem. Ponizio se silaskom na zemlju. No ljudskoj taštini ni to nije dovoljno bilo, pa ponizi se i dublje od zemlje, vlastitom smrću, da bi upro pogled ljudima prema vlastitoj osobi. Niti smrt Isusova nije nas dovoljno opomenula ni upozorila, da ćemo izgrađujući vlastiti život prema smrti i uskrsnuti. Često smo u opasnosti vlastiti život živjeti preko drugih. Stoga nas Isus i upozorava:
»Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« (Lk 14,11-14)
Uzimajući primjer svečanosti, na koju je i sam bio pozvan, Isus je prozreo našu lažnu i providnu poniznost koja se u oholosti uzvisuje. Ljudi su birali bolja mjesta, ne računajući koje im mjesto uistinu pripada. Isusova duhovna matematika opominje i daje rezultat koji je uvijek da smo sami sebi nepoznanica i da rezultat da bi bio točan, računanje mora početi od nas samih. U takvim trenucima rijetki razmišljaju o onim potrebitima, ali računajući po Isusovoj jednadžbi, smisao vlastite osobe naći ćemo u istinitoj poniznosti. Lažan poniznost nagomilava više od potrebnoga da bi pokazali svoje mogućnosti pred svojim najbližima, bogatima…da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. A naše mogućnosti neće nam to možda dozvoliti. Ima i toliko lažne poniznosti da među vlastitom rodbinom, obitelji i prijateljima bira samo imućne i ugledne, tako dižući vlastitu osobu i obitelj u lažnu visinu, a onda pad će biti težak, i postavit će se pitanje zašto?! Ne gradimo spomenike svojoj ljudskoj taštini uzaludno brinući što i kako napraviti da bi bližnjega zadivili obilnošću i mogućnostima koje nam nisu dostupne. Postoji još velika opasnost da svoje mogućnosti steknemo na uštrb drugih, pritom preuzimajući sve zasluge, omalovažavamo bližnje, obezvrjeđujemo njihov trud i rad, a bez njih bili bi daleko od mogućnosti pristojnog življenja. Ovi reci bili nam poticaj na razmišljenje! O poniznosti, o sveta uzviženosti! Budi nam spas!
Isuse nauči nas računati, da bi naša poniznost urodila mirom i blagoslovom ovdje na zemlji i tako steknemo vječni život o uskrsnuću pravednih!
fra Ivan
28.8.2016.
