Razmišljati svojom glavom

Jedna od danas najčešće rabljenih riječi jest riječ iskustvo. Svi je izgovaraju i svi se njome hvale.

            Podrazumijeva se i da se traži pri zapošljavanju. Kao da je to nešto što se nalazi oko nas i treba ga samo ubrati!

            Iskustvo je, pak, najdublji čovjekov doživljaj. Upoznaje nas s nečim ne preko našeg razuma nego poglavito preko naših osjećaja. Nešto upoznamo, makar svojim riječima ne mogli točno objasniti o čemu se radi.

            Nažalost iskustvo se često krivo prikazuje, odnosno traži se pod svaku cijenu. Do toga je došlo zbog toga što ima onih u suvremenom svijetu koji su prestali vjerovati u Boga. Dokopali su se novca i vlasti te misle da im više nitko ne treba.

            Navješćuju novi svijet koji nema veze s razumom, novi svijet koji bi samo njima služio. Naravno da bi bilo loše u njemu živjeti. Sve ono što dokida ljudska prava jednostavno je za odbaciti.

            Jedino pravo i temeljno iskustvo jest iskustvo Boga. U takvom iskustvu ne dokida se niti sebe niti drugoga. Upoznajemo kako je lijepo i dobro zajedno živjeti, mučiti se i boriti. Svijet odjedanput postaje ljepši i više se ne tužimo kako nam je teško. Znamo, naime, iskustveno, ne samo svojim razumom, da je ovaj svijet prolazan i da nas jednoga dana na kraju hoda ovom zemljom čeka prijelaz u drugu domovinu. Ovo se može objašnjavati mnoštvom riječi, ali sve dok to čovjek ne shvati svojim srcem, on to nije pravo shvatio.

            Ne treba, ipak, nikad pretjerivati i pod svaku cijenu tvrditi da smo baš mi iskusili Boga. Isto tako ne treba grčevito ići za tim. Nama je živjeti svoj kršćanski i ljudski život, a iskustvo sjedinjenja s Bogom doći će samo po sebi. I nisu važni načini ili putevi, važno je samo da se to dogodi i ništa više.

            Mnogi su kroz povijest osjetili tko je to Bog. A znali su itekako ići krivim putevima, iako su mislili da idu pravim.

            Crkva nam posebno pred oči stavlja Svetog Pavla, odnosno Savla kako se najprije zvao. Bio je u početku veliki progonitelj kršćana, ne zbog toga što nije vjerovao u Boga već upravo zbog toga. Činilo mu se kako ti kršćani ruše židovsku vjeru. Da ih suzbije, pribavio je sva zakonska dopuštenja i stao ih revno progoniti, odnosno tražiti i ubijati. Htio ih je iskorijeniti, da svijet konačno postane čist.

            Ali onog trenutka kad mu se Bog javlja, kad ga iskusuje, on se mijenja. Počinje navješćivati upravo toga Boga kojeg je progonio i postaje Pavao. Crkva ga danas slavi kao velikog širitelja kršćanstva, jednoga od najzaslužnijih da se ono proširilo među sve narode, a ne samo među Židove. Nekako se podrazumijeva da je sve to platio glavom. Ali on se nije predavao, išao je hrabro naprijed i ostao svijetla ličnost u povijesti.

            Tko ne prepozna Boga u svome životu osjetit će veliku odbačenost, bez obzira na svoj društveni položaj. Događa se to kako s pojedincima, tako i s čitavim zajednicama.

            Bog nikada ne može biti iza vrata, on mora uvijek biti u središtu. Jednoga nas je dana stvorio i neprestano nam pomaže dobro proći ovom zemljom da bismo se ponovno našli s njim licem u lice.

            Stvarno čudno zvuče svi oni koji ovo odbacuju. Kako možeš odbaciti dobro, kako možeš odbaciti ljubav?!

            Očito čovjek to može, jer da ne može ne bi svijet u kojem živimo bio ovakav kakav jest. Svakodnevno se proizvode raznorazne prijetnje našem opstanku. I nikako da to prestane, kao da porazna iskustva nisu bila dovoljna da se čovjek dozove pameti.

            Zlo očito očajnički pokušava stvoriti privid slobode kad se odbaci Boga. Međutim, nije to ona sloboda koja nas ispunja, to je nazovi sloboda koja nas uništava.

            Petar u današnjem evanđelju vrlo je zanimljiv. Nedvosmisleno odgovara tko je Isus za njega. A sve mu je govorilo da ne istrčava. Jer drugi su rekli da puk različito razmišlja i mudro je pričekati da se ta razmišljanja nekako usuglase. Međutim, Petru to ne treba. Njemu je dovoljno ono što on misli, njegovo duboko uvjerenje stvoreno tijekom suživota s Isusom. Tri ga je godine promatrao i ništa ga više nije moglo razuvjeriti da on nije onaj obećani Mesija.

            Sveto pismo ne donosi kako su drugi reagirali na ove njegove riječi. Očito su šutjeli što može biti dobar, ali i loš znak. Možda su još razmišljali kako se ponijeti.

            Bilo kako bilo nama je pokušati sličiti Svetom Petru. Mnogo smo toga u svom životu iskusili sa svojim Bogom. Zbog čega sve prešutjeti i praviti se kao da nikada nije bilo? Pronađimo samouvjerenost u sebi i hrabro idimo naprijed.

            Htjeli to ili ne proći nam je kroz vrata. Ona imaju samo dva oblika: oblik smrti i oblik života. Ne shvaćaju ih svi ljudi jednako. Dogodi se da ih zamijene. Nama kršćanima to se nikako ne bi smjelo dogoditi.

            Vrata smrti jesu sve ono što je grješno u životu. Teško je sve pobrojati, ali ako se postave prava životna načela lako ćemo u svakodnevnom životu prepoznavati što ne bismo smjeli činiti. Isus nas neprestano tome uči. Njegove riječi zapisane su u Svetom pismu.

            Vrata života jesu vrata Crkve koju je Bog ustanovio da nam neprestano bude na putu prema njemu. Ona nas uči pravednosti, čovjekoljublju, bogoljublju, domoljublju, jednostavno svemu što je dobro za svakog čovjeka i za svakog kršćanina. Zbog toga svoju Crkvu treba voljeti i nastojati neprestano rasti u njezinom okrilju.

            Trebamo se, dakle, neprestano usmjeravati prema pravom životu. Jedino to ima smisla.

            Ne možemo to uvijek sami, u tome nam drugi itekako mogu pomoći. Svojim primjerom i svojim riječima neprestano će nas opominjati što nam je činiti.

            Ali, opominjanje danas nije u modi. Naviješta se da živimo slobodno i da ne može biti nitko tko će nam propisivati kakav život trebamo živjeti.

            To naizgled izgleda privlačno. Međutim, posljedica je potpuna izgubljenost i zajamčen hod prema smrti. Usporedimo to s običnim primjerom iz života. Budemo li šutjeli dok dijete gura iglu u utičnicu, znamo što će se dogoditi. A nama, iako smo odrasli, zna se to itekako dogoditi, naravno u drugom obliku. Zbog toga ne smijemo šutjeti kad primijetimo nešto takvo. Istina, ne smijemo svojim opominjanjem ni satirati druge. Potrebno je naći pravi način i onda ćemo svi biti zadovoljni.

            Samo onaj tko je siguran u sebe može pomoći i drugome. To je tako jednostavno. Onaj tko ne zna ili ne može pomoći sebi, kako će drugome pomoći?! Izgrađujmo se, dakle, da bismo na taj način izgrađivali i svijet oko sebe.

            Što je u našoj nutrini? Jesu li to raznorazne emisije, poglavito s televizije, sadržaj s interneta, priče koje smo pokupili po selu ili su u našoj nutrini Božje riječi koje smo pročitali u Svetom pismu ili smo ih iskusili družeći se s dobrim ljudima?

            Važan je odgovor na ovo pitanje. On u nama učvršćuje onu stijenu na koju se možemo i trebamo osloniti u svim trenutcima svoga života. Kad sve naizgled pukne oko nas, ta stijena mora ostati nauzgor. Ne dogodi li se to, naš je život promašen, događaji će nas bacati tamo i ovamo kao vjetar lađu na moru. Nemojmo si to dopustiti. Izgradimo se kao čvrste i samosvjesne ličnosti.

            Bog nas treba, drugi nas ljudi trebaju, mi sami sebe trebamo. Shvatimo tu istinu i mijenjajmo svijet u kojem živimo.

 

19.6.2016.

fra Miljenko (Mića) Stojić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00