Ovo činite meni na spomen

Osnove društvenog života nam nalažu nekakve obrasce ponašanja. Uljudnost, ljubaznost, zahvalnost, pokrete, riječi… I još puno toga. Da bi društvo uopće bilo društvo, mora postojati više jedinica. Ne može jedinica biti društvo. Moraju biti dvojica ili trojica. Jedan ostaje jedan. Nema prema kome biti ljubazan, uljudan, zahvalan, nema kome izgovoriti lijepe riječi, nema prema kome pokazati nježnost – osim prema samome sebi. Učili su nas u školi i na fakultetu i poslije fakulteta da prave stvari dobiju na vrijednosti onda kad se dijele. Neki dan sam hodao po muzeju i gledao neke od najskupljih slika na svijetu. Izložene su da ih i drugi ljudi mogu vidjeti, iako su neke od njih u privatnom vlasništvu (vrijedila bi ona i u nekom mračnom sefu, ali nije to to). Učili su nas da je ona novčanica u džepu vrjednija kad nekoga počastiš kavom ili ručkom. Učili su nas da onaj BMW ili Ferrari, pa i obični Fićo dobije na vrijednosti ako nekoga povezeš u njemu (jer je prijevozno sredstvo). Učili su nas da velike kuće nemaju smisla ako su sobe prazne. Učili su nas da tek kad dijelimo (ne samo stvari) onda vidimo, osjećamo i doživimo pravu vrijednost istoga.

Ljubav je nešto što se mora nužno dijeliti. Ne može netko pričati kako je pun ljubavi, a svi oko njega pate. Ili su gladni. Ili žedni. Ili goli i bosi. Ili trpe nepravdu. Ljubav ne može biti sebična. Ljubav se ne kupuje i ne prodaje. Neprocjenjiva je. Ne može biti zatvorena u mrtvi krug. Ja, ja i samo ja. Tomu nas uči otajstvo Presvetog Trojstva. Ljubav se očituje uzajamnim davanjem. Ljubav se očituje o onom trenutku kad se ljubi. Tomu nas uči otajstvo Euharistije. Ljubavi koja se dijeli. Lomi. Uzmite i jedite. Poziva nas na blagovanje, poziva nas da uzmemo dijela i okusimo tu Ljubav koju sam Bog ima za nas. Ovo je moje Tijelo. Ovo je moja Krv. Ja se za vas predajem.

To je Ljubav koja je ocrtana u opipljivom i dohvatljivom obliku, u onom što je oku vidljivo i što ruke mogu dodirnuti. To se događa po onom našem daru kojeg mi donosimo, a koji nam je već darovan s Neba. Mi ti, Gospodine, prinosimo od onoga što si nam Ti dao i darovao. Kruh i vino su darovi koji predstavljaju nas same, jer pretvorba koja se događa po svećenikovim rukama i Kristovim riječima, imaju utjecaj na one koji slave Euharistiju. Mi sami sebe podsjećamo na preobrazbu na koju smo se obvezali. Biti Kristovi. Biti Tijelo Kristovo u ovom svijetu. Biti Crkva.

Zato je sveta misa izvor i vrhunac kršćanskog života. Crkva, zajednica Kristovih vjernika, se okuplja oko svog Učitelja i Gospodina na osobit način u slavlju svetih sakramenata, a na osobito čest i vidljiv način u sakramentu svete Euharistije. Crkva - zajednica Kristovih vjernika je zaista takva zajednica kad joj je Krist u sredini, a ne papa, biskup ili svećenik, neki svetac, blaženik, karizmatik ili bilo tko drugi na ovom svijetu. Mi nismo Papina zajednica, biskupova zajednica, svećenikova zajednica vjernika. Mi smo Kristova zajednica vjernika, zajednica koja se okuplja oko živoga Gospodina, Uskrsloga, koji nam se predaje po rukama posvećenih službenika Crkve. Službenika Crkve. Pape, biskupa, svećenika… Crkva je Kristocentrična. Ako joj nije u sredini Krist, Evanđelje, onda se vrti oko neke druge osi. To zna svatko najbolje iz vlastitoga života. 

 

Euharistija - milosni dar koji nam Krist pruža svakodnevno (doslovno) jest naša hrana, hrana bez koje duhovni život jedva preživljava. Krist nam se daje, dolazi k nama pod prilikama kruha i vina. Taj kruh s neba, taj kruh koji svaku slast u sebi ima. Ta mana s neba, ta nebeska hrana, taj Krist rođeni od Djevice, raspeti, umrli i uskrsli. On te poziva. Dođi. Uzmi. Jedi. Pij. Ostavlja nam samoga sebe. Daje i predaje nam samoga sebe iz beskrajne ljubavi. Koliko ima vrijednosti Euharistija za mene, Kristova žrtva za mene? Sveti Franjo Asiški jeca da Ljubav nije ljubljena. O, kako je sveti Franjo volio i cijenio Euharistiju te zbog nje i svećenike bez obzira tko su oni bili i kakvi su bili. Njemu je bilo važno to što po njihovim (makar nečistim) rukama mu dolazi sam Isus. Govorio bi da bi se prije poklonio pred svećenikom, negoli pred anđelom. I pisat će Franjo o uzvišenoj poniznosti i poniznoj uzvišenosti. O toj tajni u kojoj se sam Bog sakriva u liku neznatnoga kruha radi nas i radi našega spasenja…

 

Gledam Kristovo Tijelo svaki dan. Podižem kalež svaki dan. Jesam li svjestan te milosti? Jesam li svjestan te veličine i veličanstva… Zanimljivo je kako je svaka Euharistija jednako važna. Bio taj  svećenik sam ili s tisuću ljudi, bio taj svećenik bolestan ili nemoćan, bio taj svećenik u Aziji ili Tanzaniji, bio taj svećenik na pučkoj misi ili u staračkom domu. Svejedno. Bog se spušta i u najjadniju izbu i u najveličanstveniju katedralu. On dolazi jer nas ljubi. Radi nas i radi našega spasenja. U svojoj veličini i veličanstvu uzima naše slabe (počesto i nečiste) ruke i podupire našu nemoć svojom snagom. U svojoj dobroti oprašta nam iznova naše propuste i grijehe, čisti naše srce i dušu kako bi mogao ući u hram, moje tijelo, toliko puta zapušteno i zanemareno… On u svojoj blagosti krijepi naš umor. On je, kako kaže sveti Franjo Asiški, rashlada, odmor, sveta ljubav, sigurnost, zaštita, radost, veselje, ljepota, zaklon, naslada, naša nada, vjera i naš vječni život.

            26.5.2016.

fra Željko Barbarić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00