Punina

Današnjim blagdanom Duhova završavamo tzv. uskrsno vrijeme. Trajalo je ono punih sedam tjedana, budući da Crkva nije željela da Isusovo Uskrsnuće proslavimo na brzinu i poslije toga ga zaboravimo. Ono za nas ima neprolazno značenje. Smrt je pobijeđena i ne trebamo se bojati ove zemlje na kojoj živimo. Tijekom našega života može nam se mnogo toga dogoditi, ali nas ništa ne će uništiti ako to sami ne dopustimo. Takav je, naime, zakon života.

                Lijepo nam to svjedoče pojedini naši haški zatočenici. Nevini su otišli u tamnicu, nevine su ih osudili na dugogodišnje kazne, ipak oni ostaju dostojanstveni. Shvaćaju da to ima dublji smisao i da se i na taj način bore za svoje obitelji i svoju domovinu. Lijepo bi bilo da i mi sve događaje svoga života promatramo u svjetlu uskrsne pobjede. Tada nam se ne će događati da zbog nečega klonemo duhom, da nas nešto pregazi. Svojom snagom i svjetlom koje je zasjalo u našemu životu pobjeđivat ćemo svo zlo u sebi i svo zlo oko sebe. Naša nas kršćanska vjera neprestano na to poziva.

                Znamo da se toga zla nažalost nakupilo u našoj okolini. Nisu više važni razlozi zašto se to dogodilo, važno je krenuti u pobjedu. Bog, budimo uvjereni, ne će stajati po strani. On je, naime, uvijek uz nas. No, budući da cijeni našu slobodu, ne želi ništa učiniti što nam se ne sviđa. Zbog toga mu trebamo otvoriti svoje srce i dopustiti mu biti neprestano uz nas. Tada će se dogoditi velike promjene u našemu životu. Sveto Pismo nam svjedoči da je Bog stvorio čitav ovaj svijet koji vidimo. Stvarajući ga zaželio je da čovjek u njemu živi sretno i zadovoljno. Nažalost dogodilo se da je čovjek htio više nego što je mogao dobiti. Zlo ga je navelo na pohlepu, pa je poželio postati poput Boga.

                Naravno da je zbog toga bio kažnjen. Bogom nije postao, ali je postao slabim. Otada se muči na ovoj zemlji, život mu prolazi u izmjenjivanju radosti i žalosti. Neprestano se treba truditi iščupati se iz zemaljskog blata i pronaći svjetlo koje ga vodi prema spasenju. Jednom riječju, treba obnoviti lice zemlje. A to nije baš tako lagano. Pred čovjekom su postavljene mnogobrojne poteškoće. Ne samo da sam ne vidi dobro, već mu i drugi otežavaju pravilno gledanje na ljude i na događaje. Zbog toga je potrebno da čovjek pripazi što gleda i što sluša. To, naime, u njemu korak po korak stvara stavove pred životom. Obično na ovo dovoljno ne pazimo. Lijeni smo i ne da nam se previše razmišljati o onome što nam se pokušava nametnuti na raznorazne načine. Potpuno je to pogrješno. Bog nas nije stvorio biti lijenim uživateljima događaja oko nas, već nas je stvorio stvarati te događaje. Na taj način mijenjat ćemo lice zemlje i činiti ga potpuno dostojnim obitavalištem za čovjeka. Baveći se time shvaćat ćemo korak po korak kako je bilo prvim ljudima u raju. Možda ćemo reći da nas u hodu naprijed najviše priječe razlike među nama ljudima. Povjerujemo li u to imat ćemo krivo.

                Naše međuljudske razlike ne bi trebale biti ono što nas razdvaja, nego ono što nas spaja. Zar ne, lako ćemo se složiti da bi bilo itekako dosadno da smo svi jednaki? Sve te razlike su poput cvijeća u našemu vrtu. Što je raznolikije draže nam je srcu i lakše shvaćamo što označuje riječ ljepota. Nitko od nas ljudi nema sve što mu je potrebno za život. Tek kad se udruži s drugim lakše će ići ovozemaljskim stazama i lakše će shvaćati što mu je činiti. Vjerujem da su nam razlike među ljudima postale lakše shvatljivima otkako se ukazuje Kraljica Mira. Promijenila je i nas i sve druge oko nas. Koliko li je samo naše krajeve zbog nje posjetilo ljudi različitih zanimanja i različite boje kože! Ipak, slagali su se u jednome, onome bitnome: vjerovali su Bogu i željeli uz njegovu pomoć graditi svoj život. To ih je tako povezivalo da su sve razlike ustvari postajale bogatstvo koje ih spaja, bogatstvo koje ih čini više ljudima. Pogled na život koji se rađa u ovome molitvenom središtu širi se diljem kugle zemaljske. Odjedanput postaje jasnim što su to pravi mirotvorci, što je to zauzimanje za druge, što su to ljudska prava, što je to bogatstvo koje se stječe kroz život. Zlo se istina ljuti i pokušava unijeti nered, ali u tome ne uspijeva.

                Šaljući svečano svoga Duha ljudima na dan koji danas nazivamo Duhovima, Bog udara temelje Crkve. Njezina će zadaća kroz povijest postati čuvati u sebi snagu toga Duha i davati je drugim ljudima. Više-manje to je do sada uspješno činila. Znalo se istina dogoditi i da pogriješi, uvelike pogriješi, no zbog svetosti svojih članova pronalazila je snagu vratiti se nazad i biti onakvom kakvom ju je Bog zamislio. Zbog toga i jest mogla napraviti toliko stvari kojima smo danas svjedoci. Itekako bi naš život danas izgledao drukčije da nije bilo Crkve i njezine životnosti kroz povijest. Na nama, koji se nazivamo kršćanima, čuvati je ovakav izgled Crkve. Ne smijemo dopustiti da nas bilo tko i bilo što zavede. Trebamo ustrajno ići naprijed i unatoč poteškoćama i mogućim pogrješkama Crkve čuvati svoju vjeru i navješćivati takvu sliku Boga koji oslobađa. Nemojmo reći da za to nemamo snage. Sve to možemo učiniti, samo ako želimo. U onim trenutcima kada nam je teško prikupimo snagu prisjećajući se da je i Isus Krist otišao na križ zbog svojih uvjerenja. Na kraju je ipak pobijedio i sve nas učinio pobjednicima ako to želimo. A tko to ne želi biti pobjednik? Zacijelo je takvoga teško naći. Učinimo sve da naš život na ovoj zemlji ne bude uzaludan, da nas se naši nasljednici sjećaju s poštovanjem.

                Nitko od nas nije prazna vreća. Svatko je od nas neizmjerno bogatstvo. Potrebno je to samo prepoznati i živjeti puninom svoga bića. Kaže nam to i ovaj današnji blagdan.

 

15.52016.

fra Miljenko Stojić

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00