Najsretniji trenutci života

Kristovo preobraženje

U evanđelju koje nam Crkva danas donosi čitali smo o Isusovu preobraženju. To je jedno izuzetno iskustvo koje su na poseban način doživjeli trojica Isusovih učenika. Sv. Petar se i kasnije toga dobro sjeća, i to svoje iskustvo opisuje u svojoj poslanici. Neki dan sam imao vjeronauk s učenicima prvog do petog razreda osnovne škole. Jedno od pitanja koje sam im uputio bilo je: "Koji su najsretniji trenutci u vašem životu?" Odmah je jedna djevojčica podigla ruku i rekla: "Kad me tata poljubi, i kad odem na sv. Misu!" Onda su slijedili i drugi odgovori djece koje mogu sažeti ovako: "Kad me moja majka ili otac poljube, i kad odem na sv. Misu!" Tako je glasilo 99% dječjih odgovora. Otišao sam u drugu učionicu, u kojoj su bili učenici drugog i petog razreda, i uputio im isto pitanje. I oni su odgovorili isto! I to bez velika razmišljanja. A onda sam ih upitao: "Je li vam sv. Misa duga?" Oni kažu: "Ne!" Iznenadio sam se, jer obično se mi svećenici obraćamo u svojim propovijedima odraslima, a ne djeci. Ponovno sam upitao: "A što vam je najljepše na sv. Misi?" Oni su odgovorili: "Kad se molimo!" Djeca unatoč tome što ne razumiju kao mi odrasli, ono što se propovijeda na sv. Misi, duboko doživljavaju sv. Misu zato što imaju veću čistoću srca.

Mi, odrasli, vjerojatno smo više ispunjeni svojim teretima i grijesima, i to je zapreka da doživljavamo tako snažno Božju prisutnost u sv. misi. Djeca imaju veći osjećaj lakoće i mira. Zato roditelji griješe ako svoju djecu ne dovode Bogu, jer je važno da oni iskuse tu prisutnost Božju, da oni zavole Crkvu, zajednicu vjernika, Isusa, i da im to postane mjesto gdje oni uživaju! Gdje im je lijepo! Mjesto gdje osjećaju da ih Bog preobražava! Nikad nije duga misa ako ja osjećam Božju prisutnost, i ako sam ja otvorena srca za Boga....jer je tu uvijek lijepo! Kad je naše srce nečim drugim ispunjeno, a ne Bogom, onda je tu teško biti. I kad ja hoću nešto drugo, a ne ono Božje, onda je tu teško biti. Ili... ako osjećam prisilu da bih trebao mijenjati život, a meni se ne da! Onda je teško! 

Čuli smo kako se Isus na putu prema Jeruzalemu, gdje će biti raspet, popeo na brdo Tabor, zajedno sa svoja tri učenika, i tu se probrazio. To je bila takva preobrazba da im je zastao dah! I željeli su tu ostati! Ostati trajno! A Isus ih poziva: "Ustanite, hajdemo! Idemo tamo gdje me Otac treba!" To je snaga koju su dobili da bi mogli izdržati sablazan križa koji je slijedio. Mi trebamo, braćo i sestre, molitvu, trebamo Crkvu, trebamo zajedništvo, sv. Misu, da bismo mogli izdržati svoju svakodnevnicu, i da ne bismo popustili pred zlom! Korizma je vrijeme kad mi trebamo primiti snagu da bismo mogli izdržati svoj korizmeni hod, koji smo započeli postom, molitvom i dobrim djelima. To ćemo uspjeti ako se distanciramo od televizije, interneta, buke. Ako želimo lijepe trenutke u životu, onda ćemo vidjeti su oni uvijek s Bogom i u Bogu! Ako hoćemo to iskustvo Božje blizine, onda nam treba snage, jer sve drugo želi nas odvući i slomiti. Toliko je navala zla, i toliko je obveza koje nam žele ugušiti tu radost, tu snagu i prisutnost Božju! Zato se trebamo boriti i izboriti, te naći vrijeme u kojem ćemo doživjeti da je Bog s nama i mi s njim! Nedavno mi je jedan obiteljski čovjek rekao:"Ja sam se s obitelji kroz korizmu odrekao gledanja televizije, osim što ponekad pogledamo Dnevnik. I djeca su se složila! Tek sad vidim kako me je sve to opterećivalo. Sad vidim kakav je to teret! Dobio sam mir, kad sam se odmakao od televizije."

Ako ovako učinimo, dobit ćemo slobodno vrijeme i srce da odemo još koji put na sv. misu. Možda četvrtkom na klanjanje pred Presvetim ili petkom na križni put! To su trenutci kad ću moći uživati u vremenu s Bogom! Tada ću vidjeti da je Bog živ i da me voli, jer mu pružam prigodu da budem s njim. Bog žudi tako snažno za mnom i za tobom: da nas susretne, da nas ispuni, i da nas zagrli - isto kao što ova djeca žude da ih njihovi roditelji zagrle i poljube! I Božji poljubac dolazi k njima preko oca i majke, jer ih i Bog. Nek i nama ovo korizmeno vrijeme bude poticaj da ne klonemo na putu odricanja, nego da izdržimo, da opstanemo u Bogu, unatoč proljetnim poslovima i obvezama koje imamo. I mi trebamo Božje poljupce, Božje utjehe i Božju blizinu! Ne živi se samo od kruha i jela, jer ima nešto slađe, ukusnije, a to je Božja riječ. 

Imam li se vremena izdvojiti iz svoje svakodnevice? 

Kako rješavam svakodnevne križeve na koje nailazim?

 

Fra Tomislav Jelić

16.3.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00