Ustrajnost

           Nije bilo tako lagano prvim Isusovim učenicima. Najprije su se prepali svega onoga što se dogodilo Isusu, a nakon što su se ohrabrili i počeli propovijedati pali su u nemilost židovskih poglavara. Jednostavno, kamo god kreneš poteškoće. Ipak, nisu se predali očaju i beznađu. Uspjeli su se odhrvati poteškoćama i nastaviti svojim putom. Uzalud su ih opominjali da to ne čine. Čuli smo o tome i u današnjem prvom čitanju. Nastavili su dalje uvjereni u svoje poslanje.

            Zahvaljujući takvom njihovom stavu Crkva se ukorijenila u ljudsku povijest i tu povijest počela iznutra mijenjati. To ne vide i ne žele priznati samo njezini protivnici i zavedeni njihovim riječima. Bilo bi dobro kada bi ovaj njihov primjer poslužio svima nama kao uzor kako se može uspjeti u životu. Uzalud je se, naime, tužiti na društvo, na povijest, na same sebe i na ne znam što još. Ništa nam to ne će pomoći ako ne budemo spremni založiti sebe do kraja.

            Naizgled nam možda zbog toga ne će biti dobro, kao što nije bilo dobro ni prvim Isusovim učenicima, ali će nam biti dobro u našoj duši. Znat ćemo tko smo i što hoćemo. Uživat ćemo u nastajanju velikih stvari iz naše krhkosti. Doživjet ćemo sebe kao one koji nisu uzalud bili na ovoj zemlji, kao one koji itekako imaju što reći drugima. A to je ono najljepše što nam se može dogoditi u životu. Sreća nas ispunja do dna našega bića. Tijekom svoje povijesti Židovi su neprestano tražili kako riješiti svoje poteškoće. Nu, imali su dovoljno mudrosti ne rješavati ih sami, već ih rješavati u društvu sa svojim Bogom. Znali su, istina, i pogriješiti, biti protiv svoga Boga, ali su se uvijek vraćali nazad i uvijek kajali za pogrješke koje su načinili. Nije stoga čudno da su svijetu znali dati takvo bogatstvo uobličeno u psalme. U njima kao da je sažeto svo židovsko iskustvo s Bogom.

            Tako u današnjem psalmu čitamo zahvalu Bogu za izbavljenje iz velike nevolje. Čovjek se zahvaljuje, ali se ujedno i dalje pouzdaje u svoga Boga znajući da ga nikada ne će ostaviti na cjedilu. Koliko se mi kao pojedinci i kao zajednica pouzdajemo u svoga Boga? Naš svakodnevni život ponajbolje odgovara na takve upite. Ako smo veseli unatoč svim poteškoćama koje nas snalaze, možemo s pravom držati da se pouzdajemo u Boga. Međutim, ako smo neprestano smrknuti i ako neprestano pričamo o svojim poteškoćama, vjerujmo da nemamo prevelikog pouzdanja u njega. Zbog toga bismo trebali malo razmotriti svoj život i vidjeti što trebamo u njemu promijeniti. Vrijeme prolazi i što smo zabrinutiji bit ćemo to još i više.

            Jednoga dana Bog nas ne će pitati koje smo sve poteškoće imali na ovoj zemlji, već će nas pitati koliko smo dobra učinili unatoč svim tim našim poteškoćama. Koliko god taj dan bio udaljen, on je zapravo blizu. Onaj tko zna dobro živjeti sliči Ivanu iz današnjeg drugog čitanja. Taj se čovjek potpuno predao Bogu. Zbog toga mu se on objavljivao i navješćivao mu što će se dogoditi sa svijetom u budućnosti. Ivan se svega toga nije prepao, nego je samo pokušavao sve to shvatiti i na najbolji mogući način odgovoriti na Božji glas u sebi. Drugima se nije sviđalo njegovo takvo ponašanje pa su ga protjerali na Patmos da tamo živi i njima ne smeta. Naravno da time ništa nisu riješili. Ivana tjelesno, istina, više nije bilo među njima, ali ostao je njegov duh, ostale su njegove misli. I neki drugi počeli su razmišljati i ponašati se na njegov način.

            Kako je Bog djelovao preko Ivana imamo priliku vidjeti i u današnje vrijeme. Kraljica se mira objavljuje u našim krajevima i na nov način preoblikuje povijest nas ljudi. Preko svojih vidioca upućuje nam određene poruke pokušavajući nas naučiti djelatno odgovoriti na Božji poziv. Taj njezin govor nailazio je i nailazi na različite odjeke. Netko u svemu prepoznaje Božje djelovanje, netko na sve odmahuje rukom. Međutim, taj se govor jednostavno ne može istjerati iz naše sredine. Prisutan je u njoj i korak po korak mijenja je. Nadam se da mu djelatno pomažemo u tome. Bilo bi zaista pogrješno propustiti ovu povijesnu priliku.

            Dvjema slikama iz današnjega Evanđelja evanđelist Ivan želi učvrstiti naše životno uvjerenje. Ne smijemo se prepasti, ne smijemo stati, moramo ustrajati. Isusovi učenici nakon njegova odlaska rade teško kao i prije da bi si priskrbili potrebno za život. Međutim, ponovno nemaju uspjeha. Ipak, na Isusovu riječ nastavljaju i dalje raditi i uspjeh je došao. A mogli su nesmotreno odmahnuti rukom i reći da oni ipak bolje znaju o ribolovu od tuđinca koji im se nenadano priključio. Nakon svoga hrabrog koraka uspjeli su i shvatili da je to Isus bio s njima. Nisu sve ponajbolje razumjeli, ali im to nije ni bilo toliko važno. Važnije im je bilo da je Isus tu i da ih učvršćuje u njihovu uvjerenju.

            Druga slika nastavlja se na prvu. Isus svojim učenicima udjeljuje važne zadaće. Posebno izabire jednoga između njih i povjerava mu brigu za buduću zajednicu koja se treba izgraditi. Nu, ne kaže pritom da se ostali mogu ponašati drukčije. Petar samo dobiva predvodničko mjesto i ništa više. Svaki Isusov učenik treba izgrađivati Crkvu i brinuti se za nju u okvirima zadaće koja mu je povjerena. Samo tako ta će Crkva rasti i biti znak Isusove nazočnosti na ovoj zemlji. Svako drugo ponašanje jest bijeg od odgovornosti i kukavičluk. To zaista nema smisla. Isus Krist nije došao da nas učini kukavicama, već ljudima spremnima na sve životne izazove.

Usudimo se ustrajati u svojim dobrim zamislima. Isus Krist će biti uz nas i pomagati nam uspjeti.

Fra Miljenko Stojić

 

10.4.2016.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00