Tko je za mene Isus Krist?

Isusovo pitanje uvijek zadire do srži ljudskog bića. Ne pušta čovjeka na miru, traži od njega odgovor, zahtijeva da se čovjek prema njemu odredi.„ A ti, što ti kažeš tko sam ja?“ Pitanje je upućeno tebi direktno, kratko je i jasno, ali zahtjevno i neumoljivo. O njem ovisi sav naš život, naši stavovi i opredjeljenja, naše razumijevanje života, naša usmjerenost, sigurnost i smisao življenja.

Svoje učenike Isus najprije pita: „Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?“ Odgovori su prštali, učenici se takmičili tko će ih više pronaći. Pokazali su da su dobro upućeni u ozračje duha ljudi s kojima žive. Međutim, općeniti odgovori, neosobni, pomalo otrcani, Isusa ne zanimaju. On od učenika traži više, traži posve osoban odgovor, odgovor koji izvire iz iskustva zajedničkog hoda. Slušali su ga, gledali ga, divili mu se, osjetili i opipali njegovu moć i snagu, dotakli svojim duhom njegovu izabranost i poslanost, naslutili dubinu njegove ljubavi, dobrote i milosrđa. Jedini oni su se mogli uvjeriti u njegovo božansko porijeklo, tajnu i razlog njegova poslanja. Sve drugo na tome počiva, tu ima korijene: njegova snaga i moć, njegova ljubav i žrtva, njegova čudesa i milosrđe, njegov dolazak i njegovo ostajanje među ljudima pod prilikama kruha i vina.

Petrov odgovor „ Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ iznenadio je svih. Kao da je izgovorio ono što drugi nisu bili spremno glasno izreći. Međutim, situacija se brzo mijenja. Taj isti Petar koji je prije tren zaslužio pohvalu, bit će ošinut žestokim bičem Isusovih riječi. Zašto se to dogodilo? Pokušajem da odvrati Isusa od trpljenja, iako je najbolje mislio, Petar je započeo posao koji inače čini Sotona. Zato tako oštre Isusove riječi koje Petar neće zaboraviti dok je živ. Istina, Petrova reakcija je vrlo ljudska, bliska svakome od nas. Ako nam blizak prijatelj ili član obitelji mora patiti, onda je naša prva reakcija: ne to nije moguće, to se ne smije dogoditi. Mi ljudi nosimo u sebi osjećaj da patnju treba odbaciti.

Isus ima drugačiju logiku. Njegova mudrost je drugačija od mudrosti „svijeta“. On vidi život iz druge perspektive. Vidi patnju kroz prihvaćanje, a ne odbacivanje. Izlaže nam vrlo jasno svoj stav. Mi mijenjamo sebe i druge jedino prihvaćanjem svoga života, patnje, boli, trpljenja... Prihvaćanjem dobivamo snagu. Ako pažljivo čitamo Evanđelje onda možemo primijetiti: Isus nikada nije prihvaćao stav odbacivanja, nikada odbacivao učenike, Židove, Rimljane... Uvijek ih je mijenjao prihvaćanjem. Zato patnja ima i svoju pozitivnu stranu. Prihvaćanjem patnje, trpljenja u životu bliži smo Bogu. Postoji nešto sveto u patnji! Svaki puta kada pogledamo križ, iako razmišljamo o patnji, smrti, boli, u isto vrijeme moramo razmišljati o stvarnosti koja se naziva vjernost, povjerenje. Krist se uzdao do kraja, ostao vjeran i dosljedan do kraja svoga života. Jesmo li mi vjerni principima, zapovijedima? Jesmo li vjerni poštenju, dobroti? Jesmo li spremni izgubiti sebe da bismo dobili Život? Isusova poruka nama danas: Jedino davanjem primate, jedino predanjem razumijete!

Fra Tomislav Puljić

13.9.2015.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00