Vršiti Božje zapovijedi

Odavno mi se naročito sviđa poslanica svetog Jakova. Iz nje smo danas čuli jedan ulomak. Ali ona je tako konkretna i tako svakodnevna. Uvijek se dade nešto uzeti iz nje i, bez previše razmišljanja i oklijevanja, ponešto izvršiti. Oživotvoriti tu Riječ. Ponekad imamo jako nisko mišljenje o samom sebi. A ustvari to je onaj strah koji nas nadjačava i uvjerava nas da smo nesposobni, da nismo dovoljno jaki ili nismo dovoljno odrasli za živjeti Evanđelje, nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista. A ja to mogu. Mogu živjeti po Božjim zapovijedima. Mogu biti jako dobar kršćanin. Ako bacimo pogled na kalendar Katoličke crkve, tamo ćemo pronaći mnogo imena. I ti neki ljudi nisu ni sanjali da će postati sveci. A ipak, tamo su, u kalendaru, a mi ih se svake godine u određene dane sjećamo. Pomislimo samo kako su ih doživljavali njihovi roditelji, njihovi susjedi, prijatelji... Zacijelo je i mnogima od njih bilo teško zamisliti da bi baš ti ljudi mogli postati sveci. Ali jedan je koji ne prestaje vjerovati i truditi se oko nas. Čak i kad bismo mi najradije odustali sami od sebe. On te uzima za ruku i vodi naprijed.

Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji. Još bih nadodao: i ne samo učitelji. Mnogi bi rado drugima dijelili lekcije, objašnjavali što trebaju i kako to trebaju napraviti, a sami se mogu staviti u tu kategoriju slušatelja. Mnogo je lakše poučavati drugoga, nego sam sebi kazati što ne radim u redu. Počesto se uhvatimo u zamku ispravljanja drugih. No, tih drugih je jako puno. Deseci, stotine pa i tisuće ljudi koje poznajemo su, izgleda, spremni za remont, promjenu života, kod njih vidimo nedostatke, mane, tako su nam očiti njihovi grijesi i pogreške. I sve bismo ih htjeli promijeniti. Ili barem neke. Hajde, nije to toliki problem. No, problem nastaje kad mi uz takvo nešto vežemo svoju sreću. Kad se promijeni vlast, bit ću sretan. Kad se preobrate tamo neki, ja ću biti sretan. Kad neki prestanu ići u crkvu, bit ću sretan. Imamo puno uvjeta za vlastitu sreću. Koju često vežemo za druge ljude, ponekad i totalno nepoznate. Živi svoj život.

Tako i kad slušamo Evanđelje, često imamo pred sobom neke ljude koje zamišljamo dok Isus govori, dok svećenik propovijeda i onda potiho u sebi plješćemo i mislimo u sebi: Neka im je rekao! Baš im je ovo dobro kazao! Kako im je dobro spustio! Isto kao da se mene Kristova riječ ne tiče.

Pokušajmo iz današnjeg Evanđelja naučiti da se u silnim pravilima, propisima i odredbama ne izgubi Kristov duh. Da pored propisa ne zaboravimo onoga gladnoga, žednoga, bolesnoga, izbjeglicu, zatvorenoga, potrebnoga... Da poštujemo svakoga čovjeka kao Božje stvorenje, ni većega ni manjega od sebe, nego istoga, bez obzira kako se taj netko zvao, tko mu je tata, gdje radi ili ne radi, s kim se druži ili ne druži, koliko mu je debeo novčanik... Svi smo stvoreni jednaki i svi smo jednaki u Božjim očima. Samo u našim očima se događaju neke čudne promjene, pa onda neke uzvisujemo i snižavamo. E, to nije naš posao. Naš posao je držati i vršiti zapovijedi Božje, koje su sažete u one dvije zapovijedi ljubavi. Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega samoga sebe. Majka Terezija reče: Ako osuđuješ ljude, onda ih nemaš vremena voljeti.

Fra Željko Barbarić

30.8.2015.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00