Svjetla bogoslužja

Vremena su zla, kaže nam Pavao u današnjem drugom čitanju. Nisu, dakle, samo ova naša sadašnja vremena teška, nego su to bila i u Pavlovo vrijeme.

Uvijek je, naime, teško i uvijek je lako živjeti. Ovisi to o tome kako se postavljamo prema životu.

Ako se postavljamo tako da na svaku poteškoću mrmljamo, tužimo se kako nam je teško, onda će nam vremena u kojima živimo uistinu biti teška. Naprotiv, ako život uzmemo takav kakav jest ne će nam vremena biti teška. Reći ćemo da imamo poteškoća, ali da se može i da se da živjeti.

Na ovaj ili na sličan način doživjeti svoje životne dane znači mudro živjeti. Pavao nam prije dvije tisuće godina upućuje taj poziv.

Kada kaže da mudro živimo, onda on tu misli da se trebamo obratiti svome Bogu. On je naš prijatelj, nije tuđinac koji je slučajno zalutao na našu životnu stazu.

Budući da je beskrajno mudar i dobar, trebali bismo čuti što nam to poručuje svaki dan. Neumoran je u tome, jer nas voli.

Mi obično slušamo sebe. Kažemo da bismo trebali učiniti to i to. Kada ne uspijemo, onda nam je Bog kriv.

Ovakav stav nije dokaz naše vjerske zrelosti. Bogu ne možemo narediti da postupa tako i tako, ali ga možemo zamoliti da nas savjetuje i da nazoči tijekom našeg ovozemnog hoda. Vrlo će rado udovoljiti takvim našim željama.

Ljudsko društvo u kojemu živimo ne će nas nažalost naučiti svemu ovome. Ono je suviše okrenuto samome sebi, a da bi nama moglo i željelo reći nešto spasonosno.

Takvo društvo ljudski razum priznaje kao vrhovno mjerilo svoga djelovanja. Slijedom toga ljudsko djelovanje je isplativo samo ako ima neke opipljive ishode.

Biti dobar, pošten, čestit nema tih opipljivih ishoda. Njih ima samo kada smo kadri stvoriti tvarna bogatstva. Što toga bogatstva više ima, cjenjeniji smo i priznatiji u tome društvu. Drugi nam se klanjaju.

Vjera u svemu tome nije potrebna. Samo je gubljenje vremena koje znači novac.

Međutim, čovjek nije uspio u ovakvom svome naumu. Osjetio je da ga to ograničava i guši.

Zbog toga se počeo vraćati svojoj nutrini. Jedni su se pritom počeli više brinuti o svojoj vjeri, drugi su se okrenuli raznoraznim iscjeliteljima, gatarima, zazivačima duhova, čitanju horoskopa...

Riječ-dvije o ovima drugima. Njih je suvremeno vrijeme toliko pokvarilo i prevarilo da oni ne mogu bez one oznake »konkretnosti«. Žele odmah vidjeti učinak svoga djelovanja. Za nešto novca misle da mogu prodrijeti izvan ovog vidljivog svijeta i čak u svemu tome nešto promijeniti.

Nu, to je sve samo varka. Žalosno je ako se u svemu nađu i oni koji kažu da vjeruju u svoga Boga. Jednostavno rečeno: svatko tko vjeruje ne može gatati ili ići gatarima, zazivati duhove, vjerovati horoskopima... Vjeruje li u sve to onda on ne vjeruje svome Bogu.

I današnje bi obitelji trebale znati živjeti sa svojim Bogom. No, one su se našle u procijepu.

Nažalost, obitelj nije više ono mjesto gdje se čovjek odmara od svojih poteškoća i gdje ima netko tko će mu reći kako dalje ići naprijed. Izgubila je svoju dušu.

Kao i današnje društvo, tako i današnja obitelj u sebi je užurbana. Nema vremena stati i razmisliti o sebi. A jedno je od životnih pravila da čovjek treba ponekada stati, razmisliti dokle je došao i kamo to još ima namjeru ići. Činimo li mi to?

Svojim ukazanjem u našim krajevima Gospa nas stalno potiče ne biti u neprestanoj užurbanosti, nego pronaći vremena jedni za druge, pronaći vremena za Boga. Samo tako moći ćemo na pravi način doživjeti ljude i svijet oko sebe.

Onaj tko neprestano nekamo žuri nema vremena ništa drugo vidjeti osim svoje žurbe. Na kraju shvati da je pogriješio, da je propustio živjeti mudro.

A živjeti mudro znači živjeti sveto. Nije taj život samo za tamo neke odabrane, nego i za svakog od nas.

Svetost je stanje kada razumijemo svoga Boga i kada on razumi nas. Sve što nas snalazi shvaćamo u jednom posebnom svjetlu i ne događa nam se da zbog svojih životnih poteškoća počnemo očajavati. Vidimo što bismo trebali i mogli promijeniti da bi se naše cjelokupno stanje popravilo na bolje.  

Sv. Pavao bi nam u današnjem čitanju na sve ovo rekao da budemo budni. Ne smijemo se dati prevariti.

To možemo postići ako budemo blagovali tijelo i krv Gospodinovu. Na Posljednjoj večeri on nam ih je ostavio u nasljedstvo ne kao lijepu uspomenu, nego kao sredstvo za život.

Tamo gdje su njegovi učenici, tamo trebaju vladati sloga i mir. Postižemo to svojim redovnim odlaskom nedjeljom i blagdanima na bogoslužje.

U tome svemu nam naravno pripomaže i naša redovna ispovijed. Ne možemo reći da smo pravi kršćani ako se samo dvaput ili još rjeđe ispovjedimo na godinu.

Pritom ne igra ulogu imamo li ili nemamo nekih velikih grijeha. Kada se oni mali grijesi natalože na našu dušu, onda oni tijekom vremena postaju veliki. Potrebno ih je stoga očistiti da ne opterećuju naš život.

Osim toga, nema privatnog kršćanstva. Kršćanstvo je ujedno i osobno i zajedničko. Osobno je jer smo samo mi odgovorni vjerujemo li ili ne, samo mi u tišini svoje sobe razmišljamo o svome Bogu i o svome odnosu prema njemu. Zajedničko je jer zajedno s drugim pojedincima, s drugim kršćanima, činimo jednu zajednicu, Crkvu na ovome svijetu. Crkva ima ulogu promijeniti ga i dati mu potpuno drugo usmjerenje. Takav svijet bit će svijet pun Boga i radosti.

 

Ne dopustimo da nas bilo što u ovome svijetu prevari i odvede s našega puta. Sve je prolazno. Prolazna je i naša slava, i naše bogatstvo, i naša ljepota. Ostaju samo dobra djela koja smo učinili. Ona će svjedočiti za nas kada se pojavimo tamo na našoj drugoj obali gdje nas čeka Bog.

Fra Miljenko Stojić

16.8.2015.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00