Susret i odziv

Tjelesno se čovjek rađa samo jedanput, ali u prenesenom smislu rađa se više puta. Nakon što se rodio u ovom svijetu ovakvom kakav jest, pokušava uspostaviti s tim svijetom neki odnos. Dok je mali, taj odnos uspostavlja svojim osjećajima. Ne može se izraziti riječima, ali svojim osjećajima govori što misli. Kada postane odraslim, onda svojim razumom pokušava shvatiti svijet oko sebe. Zaključili bismo da se rodio po drugi put. Postao je svjestan sebe i svijeta oko sebe. U tom razdoblju čovjek uređuje i svoj odnos prema Bogu. Ako taj odnos bude prijateljski, onda možemo zaključiti da se čovjek ponovno rodio. I to rođenje, rekao bih, najvažnije je rođenje. Sve dok se čovjek ne rodi u Bogu i Bog u čovjeku, uzalud je da čovjek ima sve na ovom svijetu. On tada nema ništa. Ne može ustrojiti svoj život tako da uvijek bude sretan i zadovoljan. 

Možda se nama ponekad učini da su oni koji se ne obaziru na Boga sretniji u svome životu od nas. Nemojmo se varati. To je tek privid. Dovoljno je s njima samo malo dublje porazgovarati da se prepozna njihovo siromaštvo. Sve ono u što vjeruju prolazno je i boje se te prolaznosti. Teško podnose da postaju stariji, boje se da im ono što imaju netko ne ukrade ili ne uništi. Dobro su ovo shvaćali Isusovi učenici i zato su pošli za njim. Zanimljivo je primijetiti kojem staležu ti ljudi pripadaju. Kada Isus ide tražiti svoje učenike, onda ne odlazi među one koji su imali ugled u tadašnjem društvu. Mogao je pozvati gorljive opslužitelje Mojsijeva zakona, farizeje, ljude koji su bili spremni na svaku žrtvu za vjersku stvar. Mogao je pozvati i političare, bogataše, svećenike. Ne poziva ih. Dobro zna da nešto nije u redu u tadanjem društvu. Nečija se čast mjerila po onome što ima i koliku vlast drži u rukama, a ne po onome kakav je kao čovjek. Zato odlazi među djelatnike, obične ribare, budući da su stvari nazivali pravim imenom. Oni će biti oni koji će njegov nauk pronijeti svijetom. Ponekad će se znati i prepasti, jedan će ga izdati, drugi zatajiti, ali sve u svemu bit će dostojni da im povjeri važnu zadaću. 

Ovakvim svojim postupanjem Isus briše granice među ljudima. Za njega je svatko osoba dostojna poštovanja. Nije važno što radi u životu. Važno je da to što radi nije nečasno i da to radi predano. On jednako kao i onaj koji obavlja najčasnije zadaće u društvu treba biti otvoren prema Bogu i prema životu. Je li takav, njegov rad i njegov život bit će blagoslovljeni. I mi bismo trebali postupati na sličan način. Trebamo cijeniti sebe, ali i drugoga. Usuđujem se pozivanje Isusovih učenika povezati s našim hrvatskim narodom. U tim učenicima kao da prepoznajemo sebe. Povijest kroz koju smo prošli nije nam bila laka. Ne možemo reći da smo u toj povijesti obavljali neke izvanjski važne zadaće. Mi smo se samo pokušavali sačuvati da nas ta povijest ne uništi. Neki su drugi narodi dotle uživali, bili bogati, gradili, govorili o sebi da su mudri i veliki. Nu, došlo je vrijeme kada Isus ponovno skuplja svoje učenike. Bogati i samozadovoljni narodi poveli su povijest svijeta krivim stazama. U svojoj oholosti htjeli su se postaviti na Božje mjesto, izbaciti ga iz ljudske svijesti. Naravno, pogriješili su. Isus zbog toga odlazi među one koje nazivaju »malim« narodima, koje se baš previše ne sluša u društvu. Ali ti »mali« narodi sačuvali su u sebi ono nešto što je duboko ljudsko i božansko. Zbog toga mogu ponijeti težinu zadaće naviještanja Isusova nauka u ovome svijetu. 

Mi kao jedan od tih »malih« naroda trebamo odgovoriti ovom Isusovom zahtjevu. Ne smijemo se uzoholiti što je Isus svoj pogled svrnuo na nas, nego razumjeti što hoće i hrabro krenuti naprijed. Čuvat će nas prilikom izvršenja te naše zadaće. To je radio i do sada. Da nije, zar bismo uspjeli odoljeti svemu zlu što se u zadnje vrijeme sručilo na naša leđa? Kao ljudi, kao kršćani i kao pripadnici svoga hrvatskoga naroda trebamo, dakle, biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Ne smijemo gajiti u sebi osjećaj manje vrijednosti. Zašto bi netko bio veći od nas? Naravno, nismo ni mi veći od drugoga. Nema nijednog čovjeka, nijednog naroda na ovoj kugli zemaljskoj kojemu bismo se trebali pokloniti. Imamo pravo na život, na svoje mjesto pod suncem. Isto tako imamo pravo voljeti svoje, čuvati to kao nešto najdragocjenije. Jadan je onaj koji izgubi povijesno pamćenje svoga naroda. Tek kao njegovi pripadnici, članovi ljudskog roda i Božji prijatelji moći ćemo nešto učiniti na ovoj zemlji. 

Razumjet ćemo što osjeća prorok Samuel u današnjem prvom čitanju kada kaže: »Govori Gospodine, sluga tvoj sluša«. Ova riječ sluga ne znači ovdje nikakvo podložništvo, nego prijateljstvo. Samuel želi biti prijatelj Božji i ovim svijetom proći uzdignute glave. Zna da to Bog traži od njega. On ga je čuo. Sjećamo li se možda trenutka kada smo malo jasnije čuli Boga nego obično? Takav trenutak mora postojati u našemu životu. Da ga nema, ne bismo mogli ustrajati kao kršćani. Osobito se upitajmo nastojimo li živjeti od jednog takvog susreta ili smo ga jednostavno zaboravili? Našim ispravnim odnosom prema ljudima i događajima oko sebe, prema samima sebi i prema Bogu, počinje naša preobrazba. Događa se ono što danas nazivamo duhovna obnova. Ona nije pričanje da bismo nešto trebali učiniti, nego je samo to činjenje. Ako smo svjesni svega oko sebe i u sebi, nanovo smo se rodili. I više ništa oko nas ne će biti isto. Svijet će biti bogatiji za dobro koje je u nama. Ono će pripomoći onome dobru koje se nalazi i u drugim ljudima da pobjedi i da konačno na ovome svijetu bude snošljivo i lijepo živjeti. 

Fra Miljenko Stojić

18.1.2015.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00