Po Marijinu uzoru

 

U prva tri tjedna Došašća razmišljali smo o ponovnom Isusovom dolasku. Sveto pismo nam je govorilo da se za taj trenutak treba pripremiti i neprestano biti budan. Kao istaknuta ličnost jednog takvog propovijedanja, pojavljivao se Ivan Krstitelj. Grmio je, vikao ljudima što trebaju raditi. Drugi su ga čuli i onda su ga stali pitati da nije on taj koji ima doći. Bila je to zamka. Sv. Ivan Krstitelj nije upao u nju. Posvjedočio je da je Isus onaj koji dolazi, Mesija koji će spasiti cijeli svijet, a on je samo preteča. Mogao je ovako postupiti jer je bio ponizan i uvijek znao Danas na četvrtu nedjelju Došašća čitanja su nešto drukčija. Ulogu Ivana Krstitelja preuzima Marija. Njezina je pojava različita od Ivanove. Mirna je i blaga, ne izlazi na ulicu i ne propovijeda. Nu, s pojavom Marije Isus Krist nije više samo obećanje. On je sada stvarnost. Rađa se u čovjekovu povijest. 

Marija se za Isusovo rođenje prema Svetom pismu ne pripravlja nikakvim posebnim vježbama. Obična je žena iz puka koja pošteno živi svoj život. Nema neke posebne škole, posebnog znanja. Zbog toga izgleda krhka i ranjiva, nezaštićena. Ono što ona ima pouzdanje je u Boga, pouzdanje u dobro. Dokazat će to još više kada njezin Sin bude odlazio na križ. Nije joj uvijek bilo jasno zašto se nešto zbiva tako kako se zbiva, ali spremna je prihvatiti tijek životnih događanja. Čvrsto vjeruje da će joj to pomoći Poput Marije i mi u ova vremena izgledamo krhki i ranjivi. 

Nekada smo možda držali kako smo jaki, kako nam nitko ne treba, dostatni smo samima sebi. Danas nas boli ovo i ono, nedostaje nam to i to. Vidimo da je oslanjanje na samoga sebe velika pogrješka. Kao takvi ne možemo izdržati sav životni teret koji nam pada na leđa. Potreban nam je netko s kim zajedno možemo ponijeti taj teret i tako osloboditi svoja krhka leđa. Ako ne pronađemo toga nekoga, ne ćemo uspjeti do kraja iznijeti sve što bismo trebali. Ljudi su različiti, zato i traže različite pomagače u nošenju svoga tereta. Dolazeći ovdje u crkvu mi na vidljiv način kažemo da je Isus Krist onaj koga smo odabrali da zajedno s nama ide kroz naš život. Iskustvo nas uči da s kim je Isus Krist, takav će unatoč svemu hrabro proći svojim životnim stazama. Ostaje još samo jedno malo pitanje: koliko u konačnici vjerujemo da Isus Krist uistinu hoće pomoći nam nositi naš teret? Da smo, naime, čvrsto uvjereni u to ne bi nam se događalo da mu prigovorimo zašto ponekad nije nazočan u nekim našim događajima. Naše povjerenje urodilo bi u nama dubokom i čvrstom povezanošću s našim Bogom.

Ono što nas ponajvećma zbunjuje jesu naše želje i naša iščekivanja. Neprestano bismo nešto htjeli, nečemu se nadamo. To je, naravno, potpuno prirodno. Čovjek koji se tako vlada zdrav je. Nu, poteškoća je u tome zna li on uvijek ta očekivanja i te želje postaviti na pravo mjesto? Ako ne zna, one u njemu stvaraju metež i on počinje polako gubiti pravac svoga kretanja. Njegove ga, naime, želje i iščekivanja jednostavno nadilaze. Nije teško upasti u pogrješku. Dovoljno je samo ne biti budan. Prisjetimo se samo što smo sve očekivali i čemu smo se sve nadali kroz život. Dok smo bili mali, čekali smo da što prije odrastemo. Kada smo bili odrasli, čekali smo da se potvrdimo u društvu, postanemo netko i nešto. U starosti počeli smo se vraćati u svoju mladost i razmišljati kako je onda bilo dobro i lijepo. Jednostavno, neprestano smo bili ondje gdje nismo trebali. Sanjali smo, umjesto da radimo. Jedno od važnijih životnih pravila jest: biti na onome mjestu gdje jesi. Prošlost i budućnost treba se spominjati, ali raditi treba u sadašnjosti. Bez toga ne ćemo Nema nikakva razloga neprestano živjeti u izmaglici. Sanjanje je samo onda dobro ako nas tjera na djelatnost. Bez toga to je gubljenje vremena. Isto tako nema nikakva razloga zbog čega u životu ne bismo bili radosni. Imamo pravo radovati se dolasku Božića. Imamo na to pravo i onda kada svi članovi naše obitelji ne Neprijatelj nas ne može pobijediti ni onda kada nas ubije. 

Neprijatelj nas pobjeđuje onda kada nam oduzme našu radost. Zašto bismo to dopustili? Oduzimajući nam radost on nam oduzima volju za život. A život bez volje da ga se živi, uistinu nema smisla. Život se ne živi nijemo i nepokretno s prekriženim rukama. On se živi tako da se svim svojim snagama uključimo u životni zamah. Nitko nas tada ne će slomiti, oduzeti nam što je naše. Imamo li za to snage? Ako nemamo, pronađimo je ovog Božića. Ne dopustimo sebi biti malodušnima. Bog je s nama i vodit će nas svim životnim putevima.

Fra Miljenko Stojić

21.12.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00