Životna mudrost

Prvi su kršćani bili zaneseni onim što je Isus govorio i što je činio. Među njima još ih je bilo koji su GA vidjeli svojim očima i koji su mogli posvjedočiti da se sve to uistinu dogodilo. Slušali su onaj njegov govor o njegovu ponovnom dolasku i u dobroj namjeri shvatili da će se on uskoro dogoditi. Pitali su se zabrinuto tko će sve moći uskrsnuti i s Isusom ući u nebo? Sv. Pavao im nastoji reći da će s Isusom uskrsnuti svi oni koji to htjednu. Jedini je uvjet biti budan i spreman. 

Ta Pavlova nauka u skladu je s Isusovim riječima koje smo imali prilike danas čuti u Evanđelju. Sržna misao tog Evanđelja jest: »Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa«. Isus će ponovno doći na ovu zemlju, ali nitko ne zna trenutak toga dolaska osim njegova nebeskog Oca. Zato je potrebno biti budan. Ta budnost ne odnosi se na našu tjelesnost. I one su mudre djevice vjerojatno bile zadrijemale, ali kada je došao zaručnik one su mu mogle izići u susret, budući da su u svjetiljkama imale ulja. Poziv je to nama da uvijek budemo spremni. One svjetiljke, to je naš život. Pitanje je samo jesmo li mi mudre ili lude djevice? Ako smo mudre djevice, naš će život biti ispunjen i u svakom trenutku bit ćemo spremni dočekati i čuti Boga. Ako smo, pak, lude djevice, dolazak će Božji za nas biti naša osuda.

Da bismo uspjeli razlučiti kojim djevicama pripadamo, razmislimo malo što mislimo o dva najvažnija početka u čovjekovu životu. Jedan je početak rođenje, drugi je početak smrt. Razmislimo najprije o smrti, jer jedino o njoj možemo misliti unaprijed. O rođenju možemo misliti samo unatrag. Kakav je naš stav i naše ponašanje u smrtnim trenutcima? Je li to možda pitanje: Bože gdje si, postojiš li? Ako postojiš, zašto sve ovo dopuštaš? Mi ti se molimo, idemo u crkvu, a opet tište nas nevolje, ti kao da nas ne želiš zaštititi? Ili je možda naš stav izjava: Bože, unatoč svemu što nam se događa vjerujem da postojiš i da nas čuvaš. Da nas nisi čuvao i da nas ne čuvaš, nestalo bi nas. Jest nam teško, ali zajedno s tobom proći ćemo kroz sve poteškoće i nadvladati ih.

Koji je, dakle, naš stav? Ako se nazivamo kršćanima, onda bi to trebao biti ovaj drugi stav. Sve što nam se dogodi, pa čak i smrt, ima smisla ako to doživljavamo u društvu s Bogom. Smrt nije prekid, uništavanje, ona je samo prijelaz koji izgleda zamoran. Tko taj prijelaz pregazi s Bogom, taj će ga lagano prijeći.

Tko se zna pravilno odnositi prema smrti, taj se zna pravilno odnositi i prema rođenju svom i tuđem. Takav čovjek nikada ne će zanemariti rođenje, već će nastojati biti sretan što se to dogodilo. Onaj tko nije sretan zbog svoga rođenja i rođenja drugih taj nije sposoban za život. On nosi u sebi smrt, ali ne smrt kao prijelaz, nego smrt kao svršetak. Rođenje je veliki događaj. Iz ništa nastaje ljudska osoba koja će zajedno s Bogom nastaviti vječno živjeti. I ta ljudska osoba imat će svoju povijest na ovoj zemlji. Zajedno s drugim ljudima, sa svojim prijateljima, izgrađivat će svoj život. Mnogoštošta će mu stajati na putu kao zapreka, ali ako bude uvjeren da te zapreke može svladati, uspjet će u tome. Izgrađujući dobro svoj život, izgrađivat će i život drugih. Zajedno s njima doprinosit će da život na ovoj zemlji ne bude muka, nego sreća. Bog u kojeg će vjerovati poziva ga upravo to: na ovoj zemlji izgraditi društvo u kojem će svaki čovjek dostojno živjeti i biti sretan. 

Sjećajmo se toga dok se krste djeca. Krštenje je znak ne samo da djetetovi roditelji imaju jedno dijete više, nego i da smo svi mi, naš hrvatski narod, bogatiji za jednog člana. Djeca su jamstvo da će naš narod živjeti sretno, imati svoju državu i da ne će biti uzaludna borba naše braće, naših sinova i kćeri. Dati život znači živjeti mudro. Onaj tko iz sebičnih razloga ne želi podariti život, taj ne živi mudro. On nikada ne će shvatiti zašto su one mudre djevice mogle poći ususret zaručniku, a one lude ne.

Tko je spreman darovati život i poslije se brinuti o odgoju i rastu te osobe taj zna biti prijatelj Božji. A biti prijatelj Božji na ovome svijetu to znači već sada imati sve. Naš bi narod mnogo sretnije živio kada bi svi njegovi članovi to shvatili. Nekada su taj naš hrvatski narod zbog njegove junačke borbe nazvali »predziđe kršćanstva«. Znali su naši djedovi i pradjedovi kome pripadaju i nisu dopuštali da im bilo tko otme njihova Boga, jer bi im time oteo njihovu dušu. Mnogi su u toj borbi dali svoj život, ali upravo je ta njihova smrt omogućila da se dogodi rođenje našeg naroda u njegovoj državi. 

Ujedno je to poruka svima nama da budemo prijatelji Božji i da time učvrstimo svoju budućnost i budućnost svoga naroda. Jadan je onaj tko na ovome svijetu živi sam i živi bez Boga. Takav život jest velika praznina i hladnoća. On ne zna što su to najveće čovjekove tajne i što to znači doprijeti do srži čovjekova življenja. Samo onaj tko je s Bogom taj ne gubi čak ni onda kada ga ubiju, kada mu sve otmu. Poslušajmo riječi današnjeg Evanđelja i nastavimo ili počnimo živjeti mudro. Prisjetimo se da ništa ne ćemo dobiti na pladnju. Pozvani smo truditi se nastojati u skladu s Božjim zakonima ići ovom zemljom. Tek ćemo tada znati što to znači smrt, što znači rođenje, što znači živjeti mudro. Otkrit ćemo i spoznati nov način življenja.

Fra Miljenko Stojić

8.11.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00