Zajedništvo

Svi u životu više ili manje znamo što nam je činiti. No, lakše nam je to postići ako već ima netko tko je prije nas prošao putom kojim bismo trebali ići. I taj netko tada nam postaje uzor. Gledamo što je radio da bismo i mi isto radili i tako ispunili svoje namjere. Jedan od najvećih uzora za nas vjernike u povijesti Crkve bio je sv. Franjo. Naizgled ništa posebno nije učinio. Nije napisao ni jednu dobru knjigu, izgradio nešto, imao djecu koja su nešto postigla u životu. Ono što je on učinio veliko jest to da je uistinu znao živjeti kršćanski. Ništa kod njega nije bilo lažno, ništa krivo. U svom djelovanju nije išao za tim da se prilagodi, nego da prave vrijednosti donese u svoj život. Upravo zbog toga počesto je svojim postupcima zbunjivao one oko sebe. Prisjetimo se samo kako je vratio odijelo svome ocu, kako je prosio, kako se družio s onima koji su bili izopćeni iz ljudske zajednice. Rekli bismo da je u sebi bio spontan i skroman. Pronašao je svoje pravo mjesto u životu. I kada je bio uvjeren da ga je pronašao, onda nije dopustio da ga bilo što omete u njegovu hodu naprijed. Svako skretanje s tako prepoznatog puta za njega je bilo ravno izdaji. Nije mogao shvatiti da netko tko kaže da je kršćanin počesto zaboravi na to.

Svatko onaj tko je malo dublje razmišljao o sv. Franji došao je do zaključka da je jedna od temeljnih crta koja ga je resila bila sloboda. Ovaj pojam nama je itekako poznat, jer ono što bismo zaista željeli u ovim trenutcima jest upravo to: sloboda. Razdiru nas ne samo naše obične svakidašnje poteškoće i bolesti, nego još uvijek i strašne posljedice rata koji nismo željeli. Nekako bismo se htjeli svega toga riješiti, osloboditi. Ne želimo osjećati nesigurnost i patnju. Prisjetimo se da nas je Bog stvorio slobodne i da nije ničim htio ograničiti tu našu slobodu. Ako on to nije htio, onda nema ama baš nikog drugog koji bi to smio učiniti. No, stvarnost nam ipak izgleda drukčijom. Što učiniti? Trebamo znati jedno: nitko nam ne može ukrasti tu našu slobodu ako mi ne dopustimo. Mogu nas uhititi, zapaliti nam kuću, ubiti nekog našeg dragog, ali nam ne mogu ukrasti našu slobodu, naše dostojanstvo. Biti samo izvanjski slobodan ne znači ništa ako nismo i u sebi slobodni. Nutarnja sloboda preduvjet je da bismo živjeli dobro. Ako smo u sebi slobodni, bit ćemo sposobni donositi ispravne zaključke i ispravno voditi svoj život. A to nije lagano. 

Mnogo je toga oko nas što bi htjelo utjecati na našu odluku. Ovo nije samo zadaća nas kao članova svoga hrvatskog naroda, nego i zadaća nas kao članova Crkve. Odgovorni smo ne samo za sebe, nego i za one oko sebe. Nismo otok koji može živjeti sam. Kao kršćani pozvani smo živjeti s drugima. U svjetlu Evanđelja mogli bismo reći pozvani smo na svadbu s drugima. Znamo da svadbe nema bez zajedništva. Nitko sam sebi ne nazdravlja, nitko ne pjeva sam sa sobom. Na svadbi to se događa u zajedništvu s drugima. Ono što je pritom važno nije to jesmo li bogati ili siromašni, nego jesmo li prijatelji. Onaj tko odbije doći na svadbu znači da nije prijatelj. I zato se u Evanđelju kaže da će Isus skupiti one za koje su takvi smatrali da nisu dostojni pojaviti se na gozbi. Slikom svadbe Isus nas poziva na zajedništvo. Ima tisuću razloga zbog kojih smo protiv nekoga. Ali ima tisuću i jedan razlog zbog kojeg trebamo biti s nekim. Ne smijemo sebi dopustiti živjeti sami. Nestat će nas tada. Naša samoća nastaje onda kada mrzimo drugoga, kada mu zavidimo, kada smo nesretni ako je u nečemu uspio. Ne dajmo sebi biti takvima. Budimo oni koji će sve to nadvladati i biti sposobni graditi zajedništvo.

Sv. je Franjo upravo na zajedništvu osnovao svoj red koji se po njemu nazvao franjevačkim. Nije govorio da negdje sami u tišini trebamo živjeti sa svojim Bogom, nego da Boga kojeg smo pronašli u tišini trebamo donijeti i onima oko nas. Ovaj osjećaj zajedništva franjevce je kroz povijest uvijek vodio. Zbog toga su postali dragi mnogima. Danas se događa da i izvan katoličke Crkve postoje franjevačke zajednice. Ljudi su nekako prepoznali da upravo na onome što je Franjo govorio mogu graditi sveopće bratstvo. Život koji je živio sv. Franjo postao je vezidbena spona među mnogima. On je živio jednostavno. Nije sebi umišljao da je veći od drugih. Znao je da ako nešto želi postići u životu onda to može učiniti samo ako je s drugima dobar, ako ih voli, ako je spreman s njima podnositi sve tegobe. Takvoga se čovjeka jednostavno mora voljeti. On je svjetlo koje svijetli i koje se ne može ugasiti. A kada se dospije u tamu, onda znamo što znači svjetlo. Vrijeme u kojem živimo nije lagano. Ali ne dopustimo sebi da nas ovo vrijeme jednostavno satare. Vjerujmo i nadalje u dobro, u ljubav, u sve ono što je vrijedno i lijepo. Prisjetimo se sv. Franje. Ni u jednom trenutku nije dopustio da ga nešto smete. I zato je uspio.

Fra Miljenko Stojić

4.10.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00