Hoću - neću

Već drugu nedjelju misni tekstovi nam govore o vinogradu i radu u njemu. Prošle nedjelje gospodar poziva radnike – najamnike na rad u svoj vinograd. Danas čini to isto, ali je ovaj put otac upućuje poziv dvojici svojih sinova. Prvi sin kaže da ide na rad u vinograd, ali se predomisli i ne ode. Drugi sin odbija ići, ali se i on predomisli i ode. Priča sasvim jednostavna. Uzeta iz svakodnevnog života. Ali pitanje je što nam Isus želi reći s ovom pričom?

U prvom redu želi nam reći da nas Bog poziva na rad. Tko se razumije u vinograd, zna da u njemu uvijek ima posla i da je taj rad naporan i zahtjevan. Za rad u vinogradu potrebna je volja, strpljivost, ali i znanje. Treba prionuti i dušom i tijelom na posao, s pameću i s rukama. Rekli bismo; za rad u vinogradu potreban je kompletan čovjek. Drugo što je važno u ovoj prispodobi jest da nam želi reći, da vinograd o kojemu je riječ, pripada Bogu. Danas u svijetu u kojemu živimo ta svijest da sve pripada Bogu, sve više iščezava. Poštovanje koje je nekoć čovjek iskazivao Bogu, sada iskazuje sam sebi. Vrijeme koje je nekoć posvećivao Bogu, danas posvećuje sebi da bi se razonodio, zabavio i u tome uživao. Sve manje misli na to što je Božja volja, a sve više uvažava svoje mišljenje i svoju volju..

U tome svijetlu možemo gledati reakciju dvojice sinova iz prispodobe. Prvi koji kaže  „Ne“, mijenja svoje mišljenje. Očeva zapovijed mu je važnija od njegove volje. Ta promjena mišljenja, promjena stava, od ne u da, pokazuje nam da se nešto bitno desilo kod prvoga sina. Promijenio je mišljenje. Pokajao se. Donio posve novu odluku. Poslušao je svoga oca. Nadvladao samoga sebe i dobio borbu sa svojim ne. Kod drugoga sina nije nastupila nikakva promjena. Ostao je isti. Svoj neposluh skrio je iza neiskrenih riječi o spremnosti da odmah posluša svoga oca. Važno je uočiti da njegovoj prijevari nije bio uzrok u nekom razlogu izvan njega. Nikakav vanjski uzrok ga nije omeo da izvrši očevu zapovijed, nego je on jednostavan bio takav. Poslužio se lažnim obećanjem o posluhu da bi kod svoga oca ostavio sliku dobroga i poslušnoga sina.

Glavna poruka ove prispodobe jest da se naglasi razlika između riječi i djela. To je razlika koju Matej često ističe u svome Evanđelju. Djela su važnija od riječi. Riječi i obećanja, ma kako lijepo i obećavajuće izgledali, bez djela su prazne. Neki dječak sjedio za stolom i pisao plemenite odluke koje bi bio spreman učiniti ako bi mu se pružila prilika. Njegova majka je, nakon posla , iako je došla jako umorna, glačala rublje. Njezin sin je ustrajno pisao svoje odluke: „Kad bih vidio nekoga kako se utapa, pisao je, smjesta bih skočio u vodu da ga spasim. Kad bi se nekome zapalila kuća, prvi bi se bacio kroz plamene jezike da spasim djecu. U potresu se ne bih uopće uplašio, jurnuo bih pod ruševine da barem nekoga spasim.  Cijeli svoj život bih utrošio brinući se o siromasima....“ „Sine“, javi se mama, „molim te, skoči dolje u trgovinu po kruh“. „Joj, mama, jako je hladno i zar ne vidiš kako pada kiša?“ 

Velike stvari se mogu ostvariti samo ako se izvršavaju svakodnevne dužnosti.

Fra Dane Karačić

28.9.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00