Naša povijest u nama

Kad izgovorimo riječ povijest, u nama se javljaju oprečne misli. S jedne strane zadovoljni smo što smo je uopće imali. Velik je broj naroda čija se povijest ugasila. Nisu uspjeli stići do današnjeg dana i biti ovdje s nama. Njih je zameo vjetar. S druge strane uz zadovoljstvo da imamo povijest, nismo zadovoljni da je ona upravo ovakva kakva je bila. Mnogo je u njoj bilo teških i nezgodnih trenutaka. Nisu nas uvijek susjedni i drugi narodi voljeli i razumijevali. Trebalo se boriti, krvariti, dokazivati da nismo nitko i ništa, da kao i mnogi drugi imamo pravo na postojanje i svoj način života.

Povijest nam, dakle, nije bila ravna crta, nego neprestano rađanje u porođajnim bolima, što bi se moglo nazrijeti u današnjem prvom čitanju. Sve se giba, sve je u pokretu. Nalazeći se u ovakvom stanju prije 13 st. naši pradjedovi odlučiše krstiti se. Dotle su bili pogani i pripadali su kulturi i uljudbi iz koje su došli. Svojim krštenjem ulaze u uljudbu zapadne Europe. Otada je to polje njihovog misaonog i tjelesnog rada. Krštenjem su promijenili svoje bivovanje na ovoj zemlji. Ono je postalo za njih znak po kojemu će se prepoznavati, mudrost pomoću koje će graditi svoj život. Snaga odluke naših pradjedova, svjedoci smo, potrajala je i do naših dana. Naš je narod unatoč svim poteškoćama ostao katolički i vjeran danom obećanju.

Pitanje je sada kako se odnosimo prema svojoj povijesti i prema vjeri u koju smo kršteni? Ovo je jedno od temeljnih pitanja našeg života. Laž je današnje rasprostranjeno mišljenje da smo pojedinci i da sve počinje s nama. Mi smo i pojedinci, ali i članovi neke određene zajednice prema kojoj imamo svoje obaveze. Odgovor na postavljeno pitanje mogli bismo potražiti u današnjem Evanđelju. Isus tu govori o njegovoj riječi koja dospijeva do različitih ljudi. Služi se slikom sijača. Dok sije, zrnje pada na različita tla.

Jedan dio pada uz put i ptice ga zoblju. Isus tu misli na sve one koji su u svojoj duši tako suhi da ono što je On propovijedao u njima jednostavno ne može dati ploda. Nije da oni Isusa ne čuju. Oni su jednostavno suviše stopljeni s onima koji prolaze kroz njihov život. Svatko tko poželi može im nametnuti svoje mišljenje, a odnijeti njihovo. Takvi prihvaćaju sve ono što je u modi, što je hit, ne znajući razlučiti dobre od loših stvari. Govoreći o zrnju koje pada na kamenito tlo Isus misli na one koji se u životu tvrdoglavo drže uživalačkog životnog koncepta. Za njih ovo vremenito ima beskrajnu vrijednost. Takvi obično kažu: »Jednom se živi«. Od Boga su spremni primiti samo ono što im može pomoći u njihovu uživanju.

Kada dobro razmišljamo, kada pazimo na svoj život to predstavlja plodno tlo u koje zrnje pada i donosi obilat rod. Takav živi zajedno s drugima, ne živi u nekom posebnom vremenu i prostoru. Nu, ono što ga izdvaja od drugih jest da on vlada stvarima oko sebe, a ne one njime. On je se spreman poslužiti svim blagodatima naše uljudbe, ali im nikada ne će robovati. Ako nešto nema, takav čovjek ne smatra da je manji od drugoga i nije živčan zbog toga. Mir svoje duše spreman je graditi i bez kuće i bez vozila i bez novca na banci. Njemu je važnije biti živ. To je ono što su mnogi naučili kroz prošle ratne godine.

Međutim, jedno je zrnje palo i u trnje. Ovaj izraz zorno prikazuje duhovni okoliš u kojem se nalazi današnji čovjek. On može čuti Božju riječ i povjerovati joj, ali sve ono što je oko njega poput trnja guši tu riječ. Voljeli to ili ne, danas živimo u užurbanom svijetu. Nedostaje nam vremena i htjeli bismo na brzinu što više steći. Čovjek je napadan sve novijim i novijim proizvodima, nuka ga se da ih kupi bez obzira trebaju li mu ili ne. Mediji donose razna i oprečna mišljenja. U svemu tome čovjek postaje zbunjen i siromašniji u svojoj nutrini, ako ne pazi. Svaki pojedini od nas može se naći u ove četiri slike. Pronašavši se neka razmisli o svojoj povijesti i o svojoj vjeri. 

Kakav je naš odnos prema ovome, takva će biti i naša sadašnjost i naša budućnost. Nitko od nas nije stablo bez korijena. Svatko od nas nekamo pripada. Zbog toga u svim teškim trenutcima našeg naroda ne smijemo biti po strani. Nitko nas ne poziva učiniti neka čudesna djela, nego samo ono što možemo. Ako to učinimo, učinili smo mnogo, pa taman to tek bila kap u velikom moru. Kako nas je Isus poučio, čovjek se ne cijeni po onome što je uradio, nego po srcu koje je to uradilo. Da su kršćani kroz povijest svega ovoga bili svjesniji, danas bismo živjeli u svijetu koji bi bio kršćanskiji i topliji za življenje. Imali bismo sve što imamo danas, ali bi to bilo pravednije i bolje raspoređeno. Ne bi nam se događalo da tvarno imamo puno, a duhovno malo. Naše bi crkve tada bile punije, lakše bismo razgovarali i živjeli svoju vjeru. Zapadna Europa, koja se još voli nazivati kršćanskom, bila bi ćudoredno bolja, pravičnija, ljudskija. Njezini bi političari imali i dušu, a ne samo hladni probitak. Međutim, Zapadna Europa zaboravila je i svoju povijest i svoju vjeru. Da bismo se spasili i uspjeli izbjeći sve zamke, potrebno je da obnovimo naše kršćanstvo. Ako ono bude obnovljeno, ne će se dogoditi da naša povijest jednoga dana prestane. Uzalud će biti svi nasrtaji na nas. Mi ćemo se podići, makar i iz pepela. Čovjek obnovljene vjere temelj je društva i povijesti. Osjećamo li da smo dosada ispravno postupali, budimo sretni i zahvalimo Bogu na tome. Osjećamo li da smo mogli biti i drukčiji, krenimo naprijed što prije.

Fra Miljenko Stojić

13.7.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00