Učimo od Ivana Krstitelja

Sveti Ivan Krstitelj javlja se kao prijelaz, kao karika između dva Zavjeta. Ivanovim rođenjem nije nestalo, nije uništeno ono što je bilo do tada. Nego, okreće se nova stranica, počinje nešto novo što se nadograđuje na staro. Naš susret s Uskrsnulim Isusom, također treba biti prilika, ne za potpuno novi život, nego, preobrazbu postojećeg. Nitko neće dobiti priliku da se ponovno rodi da bi mogao ispraviti greške počinjene u ovom životu. To vjeruju istočnjačke religije kad govore o reinkarnaciji. Mi vjerujemo u jedan život koji nema kraja. Ivanovo ime, Bog je milostiv, otkriva nam pravo lice našeg Boga, upravo onoga kojega je Ivan navijestio i kojem je pripravio put. Naš milosni Bog, svojom ljubavlju i neizmjernim milosrđem s nama je tokom cijeloga života. U Isusu nam Bog daje milost da krenemo ispočetka, po sakramentu ispovijedi. Ono što je bilo, bilo je. Oprošteno je, sada idi i ne griješi više. Ispovjedaonica je karika koja vodi iz starog, grešnog načina života u novi, život u svetosti. 

Jedna od Ivanovih vrlina bila je poniznost. Za sebe je rekao da se mora umanjivati da bi Isus mogao rasti. Kad su ga pitali jeli on Mesija, rekao je da nije. Priznaje da je on samo glas koji ga treba najaviti. On pokazuje na Isusa i naziva ga Jaganjcem Božjim. Zato se Ivana često na slikama prikazuje kao manjeg od Isusa i prsta uperena u njega. Kad mu je Isus došao na Jordan, Ivan ga isprva nije želio krstiti, nego je tražio da Isus njega krsti, nije se osjećao dostojnim. Ipak, veličina poniznosti je i u prihvaćanju onoga što nam je povjereno, ma koliko se osjećali nedostojni. Mi se često ne osjećamo dovoljno dobri i zreli da nadvladamo određene situacije koje nas snađu u životu. Važna strana poniznosti je i prihvatiti sve izazove koje ti Gospodin stavlja na životni put. 

Poznato nam je da je bio i veliki pokornik, da je dugo živio u pustinji i hranio se divljim medom i skakavcima, odijevao devinim krznom. Zato ga je narod smatrao prorokom, Mesijom. Mogao je reći da je on taj kojega su stoljećima čekali. Mogao si je lagano prisvojiti i moć i lagodan život, sve na osnovu samo jedne, kako bismo mi rekli, male laži. Ali nije. Nije jer je vjerovao Bogu. Živio je od providnost u pustinji. Izlagao se opasnosti, ali Bog se pobrinuo da mu ništa ne nedostaje, nije bio gladan, iako je jeo gorki med i skakavce. Nije mu bilo ni hladno noću jer Bog mu je providio devino krzno kao topli ogrtač. Bog mu je providio sve što mu je trebalo. Često se dogodi da mi sebi samo zgrćemo, čovjekovoj pohlepi nema kraja. Često ne znamo što, ni koliko imamo. Osiguravamo sebi život. A Ivan ga je pustio u Božje ruke, u najsigurnije mjesto. Želimo uvijek više,  i više nego nam je potrebno. Ali Bog ne gleda tako. Bog nas neće ostaviti ni gladne ni žedne. Želi da svaki dan živimo od vjere u njega. Sjetimo se mane u pustinji. Bog je svako jutro hranio narod, ali nitko nije mogao skupiti više nego bi mogao pojesti, jer bi propalo, osušilo se.

Sveti Ivan se znao osloniti na Boga, predao je svoj život njegovoj volji. Nije imao ni ugodan ni lijep život. Živeći u pustinji i hraneći se onim što mu je Božja providnost slala. 

- Koliko ja vjerujem Božjoj providnosti? 

- Prepuštam li svoj život u Božje ruke ili se grčevito borim da sve bude onako kako sam ja zamislio/la?

- Zahvaljujem li Bogu za sve darove koje primam od njega ili mislim da je sve moja zasluga?

- Prihvaćam li odgovorno povjerene mi službe, ili bježim od njih pod izlikom da ih nisam dostojan?

Fra Mario Ostojić

24.6.2014.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00