Svjetlo molitve

Isusovi prvi učenici voljeli su svoga učitelja. Proboravili su s njim tri godine i uvjerili se da je istina ono što govori. Ipak, nije im sve bilo do kraja jasno. Naročito nisu mogli shvatiti kako je završio na križu. Sve su drugo prije očekivali nego to. Povukli su se zbunjeni u dvoranu Posljednje večere. Osjećali su da se nešto treba dogoditi, ali nisu shvaćali što. Da im ne bi vrijeme prolazilo u mučnoj tjeskobi i dvojbi, odlučili su se moliti. Sjetili su se da im je Isus o tome govorio mnogo puta. Isto su tako znali da će kao zajednica lakše spoznati što im je činiti i to uistinu i napraviti. Teško je se, naime, u životu boriti sam. 

Sveto pismo puno je ovakvih primjera ponašanja. Svi svetopisamski velikani prije nego što bi učinili svoje veliko djelo provodili su određeno vrijeme u molitvi. Tu su se punili snagom i novom spoznajom. Jedna od najpoznatijih molitava svakako je ona Mojsijeva prije primanja Deset Božjih zapovijedi. U Novom zavjetu naročito se ističe četrdesetodnevni Isusov post prije njegova javnog nastupa. Kršćanski sveci naslanjaju se na iskustvo Starog i Novog zavjeta. Počinje se govoriti o potrebi duhovnih vježbi. Treba sprovesti određeno vrijeme u razmišljanju i shvaćanju novih spoznaja kroz molitvu. Ništa se veliko ne može postići bez toga. Svaki govor da se samo svojim osobnim snagama može nešto postići jest samo puhanje u vjetar i ništa više. 

Što je s nama? Ponašamo li se poput Isusovih učenika ili se možda ponašamo potpuno drukčije? Trebamo potpuno svjesno odgovoriti na ovaj upit ako se želimo nazivati kršćanima. Taj odgovor nije lagan, ali se moramo potruditi. Ustvari, to je odgovor na to kako shvaćamo svoj život. Znamo da to može biti na negativan ili na pozitivan način. Onaj tko na negativan način shvaća i prihvaća svoj život, sve na ovome svijetu pokušava učiniti svojom snagom. Takav zbog toga nema vremena za molitvu. To je za njega samo gubljenje vremena. S druge strane onaj tko svoj život shvaća i prihvaća na pozitivan način, takav je se spreman moliti. On jednostavno zna da molitva nije gubljenje vremena, već traženje pravoga svjetla i prave snage. Kroz molitvu shvaća što mu je činiti i kako to činiti. Nije stoga čudno što molitvi želi naučiti i one koje naziva svojima. Ta u našoj je ljudskoj prirodi da sve ono što je dobro i lijepo želimo podijeliti s onima koji su nam blizi. Zbog toga možemo zaključiti da nije nešto u redu s onim obiteljima u kojima se zajednički ne moli. Razlozi mogu biti različiti i svaka takva obitelj najbolje zna koji su. Budući da to zna, trebala bi znati i sredstva kojima će ukloniti te smetnje. Tada će u kršćanskoj zajednici postati zelena, a ne suha grana. Drugi će vidjeti da drže do svoga uvjerenja i da njihov život nije samo lažno blještavilo, već istinski biser.

Patnju zaista treba znati nositi. Čovjek iskonski teži zaustaviti život, pronaći mjesto u kojem bi živio vječno. Da bi to postigao, spreman je mnogoštošta učiniti. Netko se nastoji neizmjerno obogatiti, netko nastoji biti prvi pod svaku cijenu, netko se drogira, netko oponaša suvremene idole, netko... Nu, sreća i nadalje ostaje izvan domašaja ruku. Neozbiljno je, naime, pokušati se riješiti boli. Nju se može jedino pokušati ustrajno nositi. 

Ne znam koliko nas trenutno misli ovako? No, želimo li sretno proživjeti život morat ćemo se ozbiljno uhvatiti u koštac sa svojom patnjom. Ne ćemo je moći odbaciti. Ona će neprestano biti tu kao zrak koji udišemo. Ono što ćemo moći učiniti jest ne razmišljati koliko patnje imamo, nego koliko nam je dobra Bog dao u ovome životu.

Nama kršćanima ne da dobro živjeti ono što se u kršćanskoj duhovnosti naziva »svijet«. Pod pojmom svijeta misli se sve ono što je plod grijeha, što zavodi ljude i dovodi ih u opasnost da se kao bića stvorena na sliku Božju odaju onome što je zlo. Na taj način obeščašćuju svoju osobu i gube pravo životno svjetlo. Zbog toga su kršćani pozvani podupirati sve ono što je dobro na ovome svijetu, a odbacivati ono što je loše. Na taj način bit će »u svijetu, ali ne od svijeta«, kako kaže Isus. Da bi uspjeli izvršiti svoju zadaću na ovoj zemlji, Isus se moli za njih.  

I Kraljica nam mira neprestano govori o molitvi. To je jedna od njezinih sržnih poruka. Svjesna je da samo na taj način možemo izgraditi svoj život i pomoći svakome drugom oko nas živjeti dobro i dostojanstveno. Jesmo li se umorili od govora svoje Kraljice ili ustrajno idemo njezinim putem? Odgovoriti nam je na ova pitanja jer to rješava puno toga na našem životnom putu.

Nitko ne može donijeti mrak u naš život ako to ne dopustimo. Molitva će nam pomoći ostati nauzgor u svim našim teškim trenutcima. Dopustimo njezinom svjetlu da nas dokraja obasja.

Fra Miljenko Stojić

1.6.2014.

 

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00