Velika Gospa 2017.

Molitveni program na svetkovinu Uznesenja BDM – Velike Gospe započeo je u ranim jutarnjim satima, ispovijedanjem hodočasnika koji su u velikom broju na Brijeg pristizali sa svih strana. Slavljene su svete mise u 5, 6, 7, 8 i 9 sati, a svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. S njime su u suslavlju bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, generalni definitor fra Ivan Sesar, gvardijan fra Tomislav Puljić, župnik fra Stipe Biško te više svećenika među kojima je bio jedan broj koji su na službama van Provincije, a svoje godišnje odmore rado provedu na Gospinu Brigu slaveći svetkovinu Velike Gospe.

Misno slavlje je započelo procesijom s Gospinim kipom kroz širokobriješko svetište i pjevanjem Gospinih litanija koje je predvodio fra Ivan Marić, ml. Na svetoj misi pjevao je Veliki crkveni zbor "Sveta Cecilija" pod ravnanjem s. M. Mire Majić. Riječi Evanđelja navijestio je fra Miljenko Šteko, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi širokobriješkog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda. U propovijedi je fra Andrija Bilokapić kazao:

"Mi danas slavimo Marijino Uznesenje. Što je to Marijino Uznesenje? To je Uskrs za svakoga od nas. Slaveći Marijino uznesenje mi već danas ovdje slavimo uznesenje svojih pokojnika, svojih predaka. Mi slavimo već danas ovdje svoje uznesenje, jer naš je život skriven s Kristom u Bogu.

Mi danas ovdje slavimo i uznesenje naraštaja koji će ovaj pitomi sveti hrvatski kraj nastaniti i nastaviti tamo gdje mi stanemo. Mi danas slavimo istinu da su spašeni oni koje volimo, koje ćemo voljeti.

Oni su sa svojom tjelesnošću dionici Isusova uskrsnuća. U Isusovu uskrsnuću naša tjelesnost, naša ljudskost, sve što znači biti čovjek, pridružena je slavi Oca, Sina i Duha Svetoga. I ne samo da je Isusovo čovještvo pridruženo svetoj Trojici nego i otajstvo žene sa svom njenom ženstvenošću, sa svom njenom tjelesnošću, njenom duhovnošću, njenim bićem preneseno je u slavu Božju.

Danas slavimo Uznesenje, a slušali smo evanđelje o Pohođenju. Pohod Marije Elizabeti i njeno uznesenje - imaju li neku ključnu vezu? I te kako imaju. Najprije spomenimo glagole koje smo čuli, oni iznose radnju što se zbiva, što se zbilo. Marija nakon naviještenja pohiti u gorje, brzo ide, uđe u Zaharijinu kuću, pozdravi Elizabetu. Elizabeti zaigra čedo u utrobi. Elizabeta se napuni Duha Svetoga. Elizabeta kliče ono što mudrost Crkve nama stavlja u usta: Blagoslovljena ti među ženama, blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Marijino pohođenje jest Marijina solidarnost. Ona ide kad je primila Boga u svoj život, ona se želi dalje razdati. Ona ide služiti trudnici. Zajedništvo s Bogom Mariju daje Elizabeti. Uznesenje u slavu Božju Mariju daje svima nama za uzor, za majku, za zagovornicu. I izriče nacrt, Božji nacrt za svakoga od nas. Eto uznesenje je novi način postojanja žene, čovjeka. Bog održava svoju riječ i bira malene, bira neznatne, bira često puta neuke, bira siromašne, bira ovdje ljude iz Hercegovine da bogate ovaj svijet, da bogate ovaj svijet svojom ljudskošću, svojom vjerom, svojom brojnošću, svojom žilavošću, svojom inteligencijom. Da bogate ovaj svijet, tako maleni pokazuju svoju moć i postaju moćni.

Marija je ponizna i sebe vidi poniznom. Ona kliče Božjoj veličini koja gleda na njenu neznatnost. Marijino uznesenje jest plod Božje ljubavi, Božje milosti, plod križa Gospodina Isusa Krista, plod Njegova uskrsnuća, plod Duha Svetoga.

Zagledani u Gospu mi dodirujemo puninu svoga sretnoga dočetka. Što je dočetak? Čovjek živi iz dočetka, čovjek započinje neki posao, započinje ići u školu, započinje studirati, započinje raditi, započinje bračni život. Iz čega? Iz dočetka i znade da će biti sretan, i znade da će dotaknuti puninu, da će naći zavičaj svojoj duši.

Roditelji daruje sebe svojoj djeci iz dočetka da će njihova djeca biti sretna. Postoji mnogo malih dočetaka, školovanje, posao, ali postoji veliki dočetak, a to je naše dioništvo u Božjoj slavi, naše dioništvo u Božjem božanstvu.

Marija je blagoslovljena među ženama, ali ipak ona je žena. Drugi vatikanski koncil kaže da je zajedno s nama ona Adamova kćer. No, po toj ženi koja je primila zarodak riječi, primila je vjerom Duha Svetoga. Bog je učovječen i čovjek je pobožanstvenjen. Taj zarodak je bitan. Što je zarodak? Pogledajte ovaj moćni hrast! On je nekada bio žir, taj žir koji je netko nekada posijao, stavio u zemlju. Je li to ovaj hrast? odgovorite sami, ali svakako u onom žiru bila je moć, bio je život, bio je onaj dinamis koji može uloviti sunce. I zato u ovom hrastu ima vatre, ima topline, otkinete granu, zapalite: sunce je unutra akumulirano. U ovom hrastu ima zemlje. Zemlja je tu uskrsla, zemlja je tu oživila, zemlja je doživjela svoje uskrsnuće. Ima tu kiše, ima tu vlage. Evo onaj mali žir razvio se u ovaj moćni hrast. Evo, to je taj zarodak u žiru. Tako u nama ima zarodak Božje Riječi, zarodak Duha Božjega, zarodak božanskoga života, zarodak slike Božje. Jer svaki od nas kao pojedinačno, nadasve kao udruženo biće, kao bračno biće, bratsko biće, sestrinsko biće, biće koje služi, u sebi nosi otisak Božjega bića.

To se čini tako bitnim i zato je važno gledati sebe iz punine dočetka, iz svoje proslavljenosti, iz svoje združenosti s Vječnim i Svetim, iz svoje ljubavi koja nikada proći neće. Već sada i ovdje imamo taj dar u sebi i možemo se dati gledati.

Marijino uznesenje u nebo dušom i tijelom znači da je Bog kadar, da hoće, da želi preobraziti ovo naše bijedno tijelo i učiniti ga sličnim svome slavnom tijelu.

Crkva u svojoj mudrosti učila je ljude u cijelom svijetu, ali rijetko se to gdje primilo kao ovdje u Hercegovini.

Govoriti Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama...

Što znači anđelova riječ Zdravo, Marijo znači Raduj se! Ti si ta na koju se nagnuo Gospodin, prignuo se kao što vi roditelji sagnete pomoći svome djetetu, presvući svoje dijete, okupati svoje dijete, nahraniti svoje dijete, prigrliti svoje dijete, poljubiti svoje dijete, podignuti svoje dijete. Tako se po Mariji Bog nad svakoga od nas nagnuo. Evo to je ta milost. Ona je puna milosti. Ta milost jest zapravo Božje djelo, ali Bog treba drugoga tko će primiti milost, tko će premostiti rijeku. Treba druga obala koja će primiti most. Ne možemo rijeku premostiti bez druge obale. Tako je na drugoj obali bila Gospa. Ona je primila tu Božju milost i stvorio se most između neba i zemlje. Ne neki obični most, premošten je jaz nebo-zemlja. I sad Bog po tom mostu dolazi nama ovdje, a mi opet po toj milosti uzdižemo se u zajedništvo sa samim Gospodinom.

Anđeo kaže: Gospodin s tobom! I nama na svakom bogoslužju predsjedatelj kaže: Gospodin s vama, Bog je s tobom! Evo to je ta milost. Milosti puna, osjećaj punine, osjećaj ljubljenosti, osjećaj Božje prisutnosti. U toj milosti čovjek prihvaća posve novu zbilju. I Marija je izrekla svoj sudbonosni Da, Neka mi bude! Tu riječ mi govorimo svaki dan kad se oglase ova širokobriješka zvona. Onda su ljudi ovdje znali stati. Ako su orali, zaustavili su volove, zaustavili su konje, skinuli su kapu. Ako su kopali, stali su, skinuli kapu. Domaćice kod kuće su zaustavile svoj posao i govorile Zdravo milosti puna i Riječ je tijelom postala, neka mi bude po Riječi tvojoj... To je ono što je hranilo našu bit, to je ono što je hranilo našu dušu. Kad čovjek nije ishranjen Bogom, Duhom, voljom Božjom, on postaje prazan. Znamo i da prazninu, vakum priroda ne podnosi. Kad nema te punine u čovjeku, onda čovjek postaje kao usisivač, koji upija sve smeće, jer vakum je unutra. Kada u čovjeku nema Duha, on počinje lagati, on počinje krasti, on počinje bludničiti, on se počinje drogirati, on počinje pijančevati... I zato ljudi kada ne mole Zdravomariju, kad ne mole Anđeo Gospodnji neka mi bude po Riječi tvojoj... Evo tvoje službenice... u njima je vakum. A taj vakum ovi mešetari žele napraviti u nama, prodati svoje proizvode, uništiti naše obitelji, uništiti brak, izjednačiti muško i žensko. Muž je jedincat i neponovljiv, žena je jedincata i neponovljiva. Muž i žena su nadopuna jedno drugom, ne konkurencija jedno drugom. Muškarac bez žene nije potpun, žena bez muškarca nije potpuna. Eto, to je tako Gospodin stvorio i sad ovo ludilo koje je nastalo se prima jer je vakum u duši čovjekovoj.

U Hercegovini toga nije bilo i zato su ljudi bili otvoreni životu, otvoreni vjernosti, otvoreni ljubavi, i bez toga, budi volja Tvoja, mnogi od nas ne bismo postojali. To je radost navještenja.

Čovjek ulazi u novu zbilju. Čovjek koji moli dobiva božansko svojstvo u sebi. Kada molimo Zdravo Marijo, milosti puna... mi govorimo anđeoskim govorom. Anđelima posuđujemo svoj glas, mi se pridružujemo anđelima.

Milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama... Mi bivamo time blagoslovljeni, mi time bivamo zamilovani. Ono što govorimo to postajemo. Mi postajemo kao Marija, kao Gospa. Mi postajemo već sada uzneseni.

Ono dobro koje činite jedni drugima to je već prešlo iz smrti u život. To je već u vječnosti, to je već uskrslo.

Pređi su upravo to znali govoriti. Naši stari su pogledom uprtim u Otkupiteljevu Majku spoznali svoju otkupljenost. Apostol Pavao, kada govori o otkupljenosti, ne govori u budućem vremenu. On govori u aoristu, aorist je prošlo svršeno vrijeme. Bog nas oživi. Nije rečeno: ako budete dobri, Bog će vas oživjeti, pa ćete uskrsnuti, ne Bog nas oživi. Čitajte poslanice Pavlove pa ćete naći: On, koji nas suuskrsi, koji nas proslavi, suproslavi, koji nas suposjede, u Isusovu uskrsnuću, sebi s desna.

Kršćanin sebe vidi otkupljenim. On sebe vidi sinom i kćeri Božjom. I on onda biva ono što jest. On to jednostavno živi.

Marija nosi Duha. Žene bivaju prve obdarene Duhom. Marija je obdarena Duhom, ide Elizabeti koja je po Mariji obdarena Duhom. Po susretu dviju žena Ivan je obdaren Duhom. Kasnije će nas Isus sve obdariti Duhom. Vi žene imate taj čudesni dar. Gotovo smo mi muškarci ljubomorni na koji način Božjim duhom možete obdariti svoju djecu. Da utiskujete na njih križ, da s njima molite. I vi očevi, dobro je da vide vaša djeca kako molite. To je jedino zbiljsko bogatstvo koje ćete dati svojoj djeci jer sve će završiti na smetlištu života, osim dobrote, osim ljubavi, osim onoga po čemu smo sličnu Bogu.

Blagoslovljena je ona među ženama, blagoslovljen je Bog... Od toga su ljudi živjeli. To je bila hrana. Postoji hrana za moje tijelo - kruh, ali treba mi osoba koja će mi reći: Volim te! kojoj ću reći: Volim te! Treba mi netko kome ću reći: Tvoj sam! To treba svakome, to je hrana za dušu.

A Bog kaže: Ja sam tvoj! Bog pripada tebi i onda reci Bogu: Ja sam tvoj! Time smo blagoslovljeni. Na nas bogatstvo Boga služenjem roditelja, braće i sestara, vjeroučitelja biva preneseno. Radujem se s vama što ste blagoslovljeni.

Kada nam nedostaju sokovi milosti posvećujuće, mi sahnemo. Čovjek postaje ruševina i onda se događaju ispraznosti koje nikome ne želim, koje vidimo u svijetu. Ne dajte se zagaditi nečistoćom misli, nečistoćom vrednota, nečistoćom koja ponižava ono najbitnije, a to je naša sličnost s Bogom."

 

Na kraju misnog slavlja prigodnim riječima su se obratili provincijal fra Miljenko Šteko i gvardijan fra Tomislav Puljić.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00