Zadnji dan Devetnice Velikoj Gospi 2017.

Deveti dan Devetnice- Uočnica svetkovine Velike Gospe

 

Molitveni program devetoga dana priprave za proslavu svetkovinu Gospe na nebo uznesene započeo je molitvenim mimohodom s kipom Širokobriješke Gospe kroz grad počev od prve postaje kod crkve Navještenja Gospodinova, zaustavljanjem i razmatranjem kod druge postaje na Trgu širokobrijeških žrtava (kod križa na mostu) pa do kapelice sv. Ante u Klancu. Molitvu je predvodio župnik fra Stipe Biško. Čast da prate Gospin kip imali su mladi iz MZ Desna obala iz čijeg naselja je ovogodišnji mladomisnik fra Zvonimir Pavičić. Hodočasnike je ispred crkve dočekao gvardijan fra Tomislav Puljić prigodnim riječima uz poruku da oni koji idu za Marijom idu pravim putem - Njezinom Sinu.

Devetnicu Velikoj Gospi je predmolio fra Stipe Biško koji je prije početka misnog slavlja govoreći o razlozima izbora Deset Božjih zapovjedi za temu Devetnice kazao:

"Htjeli smo da se na ovaj naš Brijeg spusti gusti oblak kao što se spustio na brdu Sinaj. Ovo je naša zemlja krvlju natopljena, ali smo u zadnje vrijeme primijetili da se u našem narodu ukorijenila bogopsovka, bludni grijeh pa i svi drugi grijesi svi prekršaji Deset Božjih zapovijedi i htjeli smo kao vaša duhovna braća pozvati vas da se vratimo na Božji put da ovdje čujemo s ovog mjesta kako Bog grmi i kako nam želi u srce utisnuti ono što je najvažnije da ga ljubimo iznad svega i da bližnjega svoga ljubimo kao samoga sebe. Brate i sestro, čuj Božji glas! Čuj da te Bog voli, čuj da te Bog poziva k sebi, da Bog želi da te išta od njega otrgne, vrati se svom Bogu. Ljubi ga svim srcem! Neka ti se grijeh ogadi, povrati ga iz sebe, izbaci to zlo koje te sapinje i koje ti ne da biti pravim djetetom Božjim!"

Na svetoj misi pjevao je Veliki crkveni zbor "Sveta Cecilija" pod ravnanjem s. Mire Majić.

Misno slavlje predvodio je dr. fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. S njime su u suslavlju bili fra Mile Gugić, fra Hrvoje Lasić, fra Smiljan Kožul, fra Tomislav Puljić i fra Stipe Biško koji je navijestio evanđeoski tekst.

Fra Andrija je uvodnoj riječi kazao:

"Rado sam došao na poziv da predslavim svetu misu na Širokom Brijegu jer se osjećam dužnikom narodu Hercegovine, najzdravijem tkivu hrvatskog naroda. Ovo je mjesto krvlju natopljeno, ovo je žarište vjere koje se širilo, ne samo u tkivu hrvatskog naroda, nego i po svijetu. Ljudi koji su ovdje primili vjeru svjedoci su po cijelome svijetu."

U propovijedi je fra Andrija kazao:

"Puče hercegovački, narode Bogom blagoslovljeni!

Danas nam je naviještena Riječ Gospodnja. Danas smo u evanđelju čuli ženu koja slušajući Isusa kaže: Blagoslovljena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao, a Isus odgovara: Još blaženiji oni koji Riječ Božju slušaju i opslužuju. Isus večeras ovaj ovdje skup, sve hodočasnike, sve Marijine štovatelje naziva blaženim odnosno blaženijim.

Tko bi mogao opjevati, ispripovijedati čudo majčine utrobe? Svi smo u toj utrobi štićeni, svi smo tu začeti, svi smo tu grijani, svi smo tu hranjeni, svi smo imali stan, hranu i i odijelo. I cijela majčina utroba se prilagođavala našim potrebama. Tko bi mogao izreći čudo majčine utrobe?

Kad se pupčana vrpca prekinula proradile su majčine grudi. Tko bi mogao opjevati čudo majčinih grudi koje su nas hranile, jednostavno nas je sobom hranila, ali ne samo mlijekom. Hranila nas svojim emocijama, svojim osjećajima, svojom ljubavlju, svojom brigom i zaštitom.

Evo, to je žena primijetila, a Isus kaže: Još blaženiji oni koji Riječ Božju slušaju!

Zašto Isus kaže još blaženiji? Jer je ova žena zapazila čudo ženstvenosti, čudo majčinstva, ono koje mi ovdje vidimo. Isus želi ići neizmjerno dalje. Ona jest majka, ona jest dojilja Gospodinova, ali ona je Boga prije začela svojim srcem, začela ga je svojim uhom, začela ga je cijelim svojim bićem. Stavila mu na raspolaganje svu sebe i tako je ovo čovječanstvo obogaćeno Sinom Božjim.

Isus kaže još blaženiji. Dakle, On govori o množini i duboko sam uvjeren da je Isus mislio na ovaj skup i nas zove još blaženijim od onog što je žena zapazila. Ona je zapazila čudo ženstvenosti Isusove majke i promatrala je, a Isus zapaža čudo koje se događa u puku kršćanskom kroz stoljeća, kroz tisućljeća i nastavlja se događati.

Lijepo su moja braća franjevci smislili. Poslužiti narod Božji kroz ovu devetnicu sa Deset Božjih zapovijedi. Stožerni događaj u povijesti spasenja u Starom zavjetu jest objava Božjeg imena, izgovaram ga s poštovanjem Jahve, i stvaranje Saveza, ugovora čovjeka i Boga - Deset Božjih zapovijedi.

No, sestre i braćo, potičem i izričem jednu misao: dogodine pokušajmo govoriti o novozavjetnim zapovijedima, o evanđeoskim zapovijedima Isusa Krista. Koliko je Novi zavjet uzvišeniji od Starog toliko su uzvišenije novozavjetne zapovijedi od zapovijedi starozavjetnih.

Budite savršeni kao što je savršen Bog, ljubite kao što ljubi Bog, praštajte kao što prašta Bog, budite jedno kao što sam ja u Ocu i Otac u meni. Budite jedno. Ljubite kao što ja vas ljubim!

O svakoj toj zapovijedi, a još ih ima puno moglo bi se dugo govoriti, ali večeras želim progovoriti o jednoj zapovijedi, zapovijedi novozavjetnoj koju daje Isus Krist uskrsli kad odlazi s ove zemlje.

Onda je on okupio svoje učenike i to je posljednja riječ Matejeva evanđelja. Svojim učenicima kaže:

Idite, učite, krstite na ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Reko sam neobično na ime. Tako u originali stoji krstite na ime Oca...

Što se zapravo time hoće reći? Kao što su robovi mijenjali vlasnika, upisani su na drugo ime, drugi im je vlasnik. Tako krštenjem naš vlasnik više nije smrt, naš vlasnik nije više grijeh, naš vlasnik više nije ništavilo. Od krštenja naovamo mi smo promijenili vlasnika. Naš gospodar je uskrsli Gospodin. Naš gospodar je Bog kojega zovemo Ocem. Naš gospodar je uskrsli Isus koji nas prizna svojom braćom.

Naš Posvetitelj je Duh Sveti koji nas posvećuje i našem ljudskom biću daje božanski značaj, poboštvanjuje čovjeka. Duhovnost je najdublje što čovjek može. A što je to kršćanska duhovnost? To je mogućnost da se Bog učovječi, uženstveni u tebi i da se ti po njemu pobožanstveniš. To govori ova knjiga na oltaru, to je prisutno u misalu.

Neizmjerno je u crkvi biti kršten. Neusporedivo je značajnije biti kršten nego postati papa. Papa je uloga, a krštenje je preporod, stvaranje. Novo je biće čovjek, postaje božansko ljudsko biće.

Ovih dana je umro znameniti franjevac bibličar fra Bonaventura Duda. Imao sam s njim mnogo bisera. Jedanput mi je postavio pitanje: Jesi li se kada prekrižio? Meni fratru u godinama, imao sam tada oko 45 godina. Bio sam zatečen tim pitanjem. Stao samo onako blijedo i to pitanje stavljam svakom od vas: Jesi li se kada prekrižio/la?

Ozbiljno to mislim. Prekrižiti se što to znači... prekrižiti se znači izgovoriti ime Svetoga.

Ime Oca, ime Sina, ime Duha i stavi na sebe sveti znamen, sveti znak. Staviti znak križa, staviti znamen gdje je ljubav Božja najdublje objavljena. Prekrižiti se znači probuditi u sebi krsnu milost. Mi se često križamo. Naše bogoslužje počinje križanjem i završava križanjem. Mi lijegamo i ustajemo se utiskujući na sebe sveti znamen križa. Mi se dnevno zaustavljamo uz obroke i stavljamo na sebe često puta znak križa.

Naši su se preci križali i mi baštinimo to najvrjednije što smo uopće primili. Uzalud smo primili život ako nismo primili vječni život, ako nismo primili život s Ocem sa Sinom i sa Duhom Svetim.

Što ću: roditi se, mučiti se, učiti pa me više nema. To je nasilje nad životom. Život je dar. Dakle prekrižiti se na ime Svete trojice znači obilježiti se Bogom, Božjom ljubavi. Objavom svoje ljubljenosti Bog je čovjeku pokazao njegovu ljubljenost. Na križu je Bog čovjeku pokazao njegovu grešnost. Tamo visi Sin Božji. Iz ljubavi prema nama na križu je Isus pokazao svoje milosrđe. Izrekao je riječ: Oče, oprosti im ne znaju što čine!

Kad se mi križamo izgovaramo svoj identitet. Izgovaramo odakle smo, od Boga smo izgovaramo. Zašto smo braća i sestre vječnog sina Božjega. Izgovaramo tko smo: Posvećeni onom ljubavlju kojom se ljube Otac i Sin, ušli smo u otajstvo zajedništva Oca i Sina. Dionici smo tog zajedništva i za to zajedništvo umirući Isus moli: Oče, hoću da budu jedno kao što Ti u meni, a ja u tebi da nam budu jedno. Dakle, prekrižiti se znači ući u jedno, biti jedno s Bogom i Bog nas takve hoće.

Što znači prekrižiti se? To znači izreći tko sam! Izreći svoj identitet. A danas ljudi kažu da ovaj svijet u krizi, da je čovjek izgubio svoj identitet. Čovjek je izgubio svoj identitet kad se okrene od svog Izvora kao što rijeka gubi svoj identitet. Ako joj začepite izvor ona postaje smetište. Ružno. Jeste li ikada vidjeli suh potok? Koliko otpada! Tako čovjek nagomila otpad jer u njemu nema žive vode koja struji u život vječni.

Prekrižiti se znači vidnim i čujnim učiniti Božje ime. Znak križa učiniti vidljivim i danas bivamo pod Isusovim križem i danas utiskujemo taj znamen ljubavi na sebe i stavljamo se pod znamen križa.

Prekrižiti se znači izreći tu križevnu ljubav za koju apostol Pavao kaže da Otac ni svoga Sina ne poštedje nego ga preda za nas. Kako nam neće sve darovati, kako nam neće sebe darovati. To znači prekrižiti se.

Apostol dalje kaže: Živim u vjeri u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.

Mi, križajući se dopuštamo ljubavi da ravna našim životom, da gluposti našim životom ne ravnaju. Na početku svoga posla prekrižim se. Ovdje dolazim vršiti volju Tvoju, Gospodine. Zaštiti se tim znakom od svih napada koji će doći.

Nadvladan svetim imenom, tek nadvladan Bogom mogu ući u slobodu. Tek nadvladan Isusovom žrtvom, tek nadvladan Isusovom žrtvom mogu ući u čistoću. Jer ne mogu sebi dati čistoću, ne mogu sebi dati puninu, tek puninu mogu dobiti Isusovim praštanjem. Dakle kršćaninovim životom ne upravlja grijeh, ne upravlja zlo, kršćaninovim životom upravlja sveti, sveta Trojica jer je dionik božanskog života zbilje svete Trojice.

Tako čovjek oslobođen evanđeljem, zaista može biti slobodan. Tko nije oslobođen evanđeljem, on je rob. On je sam slobodan onoliko koliko je evanđeljem oslobođen. Koliko na crti evanđelja mogu reći svome zlu ne i svome dobru da toliko sam slobodan čovjek.

Imate uznika ne samo u Hagu, imate uznika po našim selima i gradovima. Mnogo je uznika. Zarobljeni su iznutra, zarobljeni su opijatima, drogom psovkom, bludom, zarobljeni su lijenošću i sebičnošću. Imate uznika zarobljenih na različite načine svojim užicima, a tamo gdje možemo svome dobru reći da, a naše dobro jedino i stvarno je Sveta Trojica, Otac, Sin i Duh Sveti. Tamo smo slobodni, za slobodu nas Krist oslobodi!

Prekrižiti se znači pristati na žrtvu, založiti sebe za dobro. Sve što volim to nam je bol. Sve što nam daje bol to volimo. Križ daje bol, ali križ daje i ljubav. A ljubav vječno ostaje. Tamo gdje volimo, tamo pretvaramo vrijeme u ljubav, vrijeme u dobrotu, a Bog je dobrota. Bog je ljubav. Tamo gdje volimo, sada i ovdje, već smo pretvorili vrijeme u vječnost, već smo u raju, već smo otkupljeni, spašeni dionici Božjeg božanstva, dionici Božje naravi. Sveti Ivan će reći: Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo braću. Zaista čuti Riječ Božju znači biti Bogom blagoslovljen.

Prekrižiti se znači prihvatiti Boga svojim ocem. Onoga koji nas čini biti, koji nas čini postojati. Prekrižiti se znači povjerovati Sinu koji me otkupio. Rekosmo na početku: ne pripadam više zlome, zlu i smrti ja sam otkupljen. Ja pripadam Bogu. Stravično je nikome ne pripadati. Zamislite koji su uznici, koji su bijednici ljudi koji nikome ne pripadaju. Tko ne može reći: tvoj sam, tvoja sam, volim te... To je stravično! To je najveće uzništvo. A što se danas događa s čovjekom, na koji način je sve upravljan iz daleka internetom, medijima...

Prekrižiti se znači: otvoriti se Duhu koji nas čini svetim, a Bog je samo svet. Svetost nije punina koju ća ja sebi dati. Svetost je isto štit i božje božanstvo. Biti svet znači osjetiti svoju prazninu, svoju grešnost i reći Bogu: Uđi, izmeti smeće iz mene. Ti se naseli blag u meni.

Tebi pripadam. Što god više pripadamo Bogu, više ćemo pripadati jedni drugima. Prekrižiti se znači izreći i Božju bol zbog zla u svijetu. Bog je svoju bol pokazao u patnji svoga sina.

Prekrižiti se znači prihvatiti svoj križ, slijediti križonošu koji reče: Hoće li tko za mnom neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Gdje sam ja ondje će biti i moj sluga. Tako križem već sada dotičemo vječnoga i zato smijemo živjeti u povjerenju.

Hercegovina , narod hercegovački jedinstveno je čudo u svijetu. U Katoličkoj crkvi nema, na tako kratkom malom prostoru, toliko zgusnuto boli, patnje, progonstva ali i nema tako zgusnute vjere.

U Katoličkoj crkvi nema tako malog područja iz kojega se rodilo toliko svećeničkih i redovničkih zvanja Nema takvog područja u Katoličkoj crkvi gdje su se rađao toliki broj djece, nema to nigdje. Nema u Katoličkoj crkvi mjesta, područja kao od Mostara do Sinja koje je toliko bilo progonjeno, ali su se naši ljudi križali. Žene su se tetovirale, stavljale su na čelo križ da joj ga nitko ne može izbrisati. I zato smo mogli opstati. Mnogi od nas ne bi ovdje bili da nije bilo toga križa.

Ovdje se križaju kulture, križaju se vjere. Stalno je ovdje nekakav rat, borba, a ljudi su ovdje opstali. Zašto? Jer su vjerovali Bogu. I bili smo predziđe kršćanstva, od Mostara prema istoku skoro da nema crkvi. Sad u ovo vrijeme, ovaj narod ovdje u Hercegovini opet je predziđe kršćanstva, ali sa zapada. Danas svo smeće dolazi preko interneta, preko rodnih ideologija, gluposti. Žele uništiti brak, žele uništiti mlade. Mladi, ne dajte se! Molim vas budite slobodni! Svome zlu recite ne! Znajte reći ne! To nam dolazi sa zapada.

I danas ljudi iz cijeloga svijeta dolaze ovdje i traže na tom ognjištu, traže utjehu.

Bio sam u Argentini i dolje sam, mnogo ljudi našao koji znaju za ovo područje. Zašto? Jer se ovdje ljudi križaju, jer ovdje ljudi mole, jer ovdje ljudi znaju za žrtvu. Eto, tu su naši preci crpili snagu. Odavde su ljudi naseljavali Hrvatsku, Slavoniju, ali i cijeli svijet ali opet ovdje ostali.

Naježim se kada dođem na ovo mjesto gdje su moja braća od komunističkog zlosilja izginuli na tako okrutan način. Ali oni su samo simboli. Oni su simbol stoljeća, oni su simbol mnogih Hercegovaca koji su po svijetu bili ubijani. Oni su samo znak i dobro je što fratri ovdje žele dati do znanja da su ti ljudi poubijani, ali neka to bude na slavu svima koji su ovdje nosili križ. Važno je da našim životom ravna ime Oca, Sina i Duha Svetoga i da se bilježimo znakom Božje ljubavi, križem i da sami postanemo zrcalo, da zrcalimo Božju ljubav i prenosimo je dalje.

Završit ću mišlju sv. Maksimilijana Kolbea koji je dao svoj život da spasi oca jedne obitelji u Auschwitzu pa on kaže: Svaki dan treba reći u ime Oca! Posvetiti Bogu svoje misli, posvetimo Bogu svoje misli. Svaki dan treba reći mnogo puta u ime Sina, posvetiti Bogu svoje srce, svoju volju svoju pamet uključiti volju, uključiti pamet ne samo ono što mi je ugodno. Uključiti svoje dobro.

Prekrižiti se, kaže Maksimilijan Kolbe, znači podmetnuti svoja pleća da bi mogao nositi slavu Božju. Svaki je od nas ovdje pokaznica. Lako je napraviti zlatnu pokaznicu. Napravi živu pokaznicu, a vi ste žive pokaznice, živi otisak Božjega bića. Evo nosimo svoju slavu i slavu smo pozvani prenijeti na nove naraštaje i na ljude koji dolaze iza nas."

Na kraju svete mise gvardijan fra Tomislav je uz riječi zahvale svima a posebno propovjedniku zahvalio na jednostavnim i dubokim porukama da pokušamo posvetiti sebe i svoj život povratkom na izvore. Prisjetio se i graditelja crkve fra Didak Buntić čiju obnovu ovoga ljeta završavaju.

 

 

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00