Treća večer Devetnice 2017. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!

I molitveni program trećega dana Devetnice Velikoj Gospi započeo je molitvom Krunice koju su predmolili fra Dario Galić i vjernici iz Knešpolja. Nakon molitve Devetnice započelo je misno slavlje koje je predvodio o. fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. S njime su u suslavlju bili Goran Galić, fra Smiljan Kožul te braća, dominikanci fra Mile Gugić, dominikanci Vjekoslav i Hrvoje Lasić koji ovoga dana slave svetkovinu utemeljitelja Reda, sv. Dominika.

Pjevao je zbor "Svetog Ivana Krstitelja" iz Knešpolja. Vjernici iz ove širokobriješke filijalne crkve su čitali misna čitanja i molitvu vjernika. Evanđelje je navijestio fra Hrvoje Lasić.

Fra Joško Kodžoman je na početku misnog slavlja kazao da mu je velika čast i odgovornost predslaviti svetu misu i propovijedati na ovom "svetom tlu" te dodao da nas Blažena Djevica Marija svojim životnim primjerom poziva da budemo ljudi  koji čuju riječi Treće Božje zapovijedi: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. Poziva nas da usprkos  nastojanjima nekih ne odustajemo od  naše katoličke i narodne tradicije da se u velikom broju okupljamo  na euharistijsku službu i s ponosom pokazujemo naše vjerničko zajedništvo.

Fra Joško je u propovijedi najprije kazao da dolazi iz Sarajeva gdje je započela duhovna obnova za 19 mladih fratara - pripravnika za doživotne zavjete i pozvao vjernike da molimo za njih jer vjeruje u snagu molitve te dodao:

„Vjerujem da ste svjesni  da nam nema budućnosti  bez duhovnih pastira, a ovi mladi fratri su naši budući duhovni pastiri. Vjerujem da ste svjesni razmjere  opasnosti koji bi se dogodila s narodom koji je ukorijenjen u kršćanskoj, katoličkoj vjeri kada bi u doglednoj budućnosti ostali bez svojih svećenika. Brzo bismo se, kao stado bez pastira, raspršili i vjerujem da bi naši životi bili drugačiji, naša mjesta neprepoznatljiva. Mi se ovdje nalazimo  na mjestu koje je zbog svoje povijesti i svega što je doživjelo i pretrpjelo- sveto. Ovo je sveto tlo. Ovdje na ovom platou – uzvisini; su se ne tako davno događale drame, ispisivala povijest i tragovi tog događanja i danas su prisutni i u svijesti nisu izbrisani iz memorije ovdašnjeg čovjeka. I drago mi je da živi uspomena na te teške dane, ali i da živi jedan osjećaj zahvalnosti prema svima koji su kroz stoljeća od samih začetaka, od kada su franjevci došli na ovo mjesto i puno učinili za proširenje slave i pobožnostima prema našoj Gospi. Vi znate za onu Meštrovićevu izjavu da je naša zemlja sačuvala spomenike naše, a naša Gospa sačuvala lozu našu. I predivno vas je s ovoga mjesta vidjeti u ovolikom broju da ste ostavili sve po strani, sve obveze, sve termine, sve poslove i došli na ovo sveto mjesto molitve svojoj Gospi.

Deset Božjih zapovijedi su temeljni zakon našeg kršćanskog života. To su jednostavne formulacije, jednostavne izjave, ali ako samo jednu od njih stavimo pred oči imali bi o čemu razmišljati cijeli život.

Treća Božja zapovijed glasi: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji!

Taj dan za starozavjetni narod je bio dan počinka, dan kada je čovjeku naređeno da ne čini nikakvog posla, ni on, ni žena njegova, čak ni stoka njegova ne treba biti upregnuta u neke poslove. Taj dan treba biti čovjeku poseban dan sjećanja, dan zahvalnosti, dan očitovanja ljubavi prema Bogu Stvoritelju. U konačnici to je dan za ljudska druženja, dan za naša liturgijska okupljanja. Nedjelja je za nas kršćane sveti dan. Sve važno i sudbonosno, za nas kršćane dogodilo se na taj sveti dan, u nedjelju. Imajući pred očima tu zapovijed Božju da poštujemo Dan Gospodnji možemo se kao ljudi iskreno priupitati: Koliko mi doista slušamo tu Božju zapovijed? Koliko se doista trudimo biti redoviti na našim nedjeljnim slavljima? Koji su to česti izgovori kojima se služimo kojima se opravdavamo zašto nismo ne jednom, nego više puta bili na nedjeljnom euharistijskom slavlju u zajedništvu s ostalim vjernicima. Današnje vrijeme je doista specifično. Nije tako davno bilo kad se ljudima u ovim krajevima prijetilo ako dođu, i ako ih se vidi nedjeljom da idu na misu. To je jako pogađalo naš katolički živalj ne samo ovdje,  nego posvuda. Ljudima bi se znalo reći: Vi koji idete na misu, za vas nema posla, nema privilegije i mogućnosti napredovanja u životu. Je li to bilo lako za čovjeka koji ima obitelj prihvatiti ili je to ipak bila ona vrijednost koja se ni od koju cijenu nije smjela pogaziti. To su bile junačke odluke naših pređa. Bogu hvala, da mi danas nismo suočeni s tim terorom, s tim ucjenama da i mi ne moramo birati između svete mise i nečega egzistencijalnog u životu. Danas postoje drugi načini prisile.

Naši biskupi su davne 1979., slaveći Branimirovu godinu u Ninu, u svom biskupskom zajedništvu, okruženi narodom Božjim zaključili: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli u svom domu i nedjeljom pohađa svetu misu.

Jesu li danas naše obitelji  one koje predano mole i jesu li naše obitelji one koje neizostavno pohađaju svetu misu u svojoj župi? To je veliko pitanje. U današnjoj trci za bogatstvom, koliko ljudi je zapravo prisiljeno raditi bez dana odmora, bez nedjeljnog odmora.

Nedavno sam, radi odlaska na put i vlastite neorganiziranosti, morao nedjeljom u kupovinu. Otišao sam u veliki prodajni centar i ostao šokiran. Mislio sam da se cijeli Split slio u našu župnu crkvu, a u prodajnom centru je bilo mnoštvo ljudi, mladih, odraslih s djecom. Oko djece su se posebni ljudi brinuli da zabave djecu. To je bila ta „nova katedrala“. To je mjesto gdje ljudi nedjeljom odlaze. Nisu došli zbog kupovine, a sumnjam da su bili na euharistijskom slavlju.

Putovali ste svijetom, vidjeli ste prekrasne crkve, ali te crkve su najčešće prazne. Građene su, ne samo da bi bile reprezentativna zdanja u svojim sredinama nego su građene iz razloga vjere i pobožnosti. Trebalo je uložiti puno žrtvi da bi se takva jedna građevina podigla, ali one danas zjape prazne, kao da se Bog iz njih iselio. Hoće li se ta sudbina i nama dogoditi? Naše crkve, makar nisu veličanstvene, li  mi znamo da su to sveta mjesta gdje se susreće Bog, gdje se i čovjek susreće, gdje se ljudi izmiruju, gdje čovjek čovjeka naziva bratom, sestrom. I mi doista jesmo svaki put kad se okupimo na euharistijsko slavlje i kad u zajedništvu slavimo naša kršćanska otajstva jesmo braća i sestre. Samo se pitam do kada  i koliko to dugo potraje? Dok traje misa. Gdje se to prepoznaje izvan mise da smo braća i sestre? Biti kršćanin nije samo formalni čin nego to ima i dublju vrijednost i da to ima posljedicu na naš život, u sve dane u kojima živimo.

Sve dotle dok se budemo kao narod i vjernici okupljali i ne stidjeli se svoga Boga, kad budemo imali hrabrosti svjedočenja vjere imamo zagarantiranu svoju budućnost.

Nedavno mi jedan fratar ispričao svoje iskustvo kako je na putu u Zagreb svratio u restoran nešto pojesti. Prije jela se prekrižio, i kada je zatražio račun, konobar je rekao da ga vlasnik restorana želi počastiti. Pitao se: zašto? I došao je vlasnik restorana, inače Musliman, i rekao mu da je vidio da se prekrižio prije jela. Kazao je da iznimno cijeni ljude koji se ne stide svoga Boga.

Stavimo li Božji zakon, koji je osnovni zakon upisan u ljudsko srce, u narav ljudsku, vidimo da narav ljudska treba odmor. Ona nam na neki način, na taj dan upućuje tihi prosvjed.

 

Nedavno je na Humcu bio naš General reda,  čovjek koji je obišao sve franjevačke crkve svijeta i ostao je zapanjen kada je vidio pred sobom tisuću ljudi na nedjeljnoj misi. To je najveće blago hrvatskog naroda. Budimo i mi ti koji nastavljaju tu katoličku i narodnu tradiciju. Budimo oni koji slušaju svoga Boga.“

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00