Zanimljiva prošlost, dinamična sadašnjost i obećavajuća budućnost Dobrkovića

Dobrkovići su jedno od 35 naseljenih mjesta u općini Široki Brijeg. Od središta Širokog Brijega do crkve u Dobrkovićima 4 su km, a 6 km do najudaljenijih kuća. Dobrkoviće od grada s istočne strane dijele Oklaji, a s južne su strane naslonjeni na Trn, još jedno prigradsko naselje. Sa zapada su Ljubotići odvojeni Ugrovačom, te Tribošić, Donja Britvica, Izbično i sa sjeverne strane Donji Crnač. Prostiru se na površini od 836 hektara i na visini od 450 do preko 500 m iznad mora. Prostor je to submediteransko-planinske klime tzv. zone visokog krša.

Zahvaljujući položaju južne padine - prančioku, oskudne površine zemlje pogodne su za brojne vrtne i voćne kulture, ali se malo što obrađuje. Neriješena vodoopskrba, male nepristupačne obradive površine, blizina grada i drugi razlozi uticali su na to da se kruh tradicionalno zarađuje izvan mjesta. No svatko za sebe ipak ima i vrt i voćnjak. Smokve u Dobrkovićima daju obilje slatkih plodova, kao i trešnje, a najbolje su one kalemljene na rašeljku kojih ima u svakom grmu i kamenjaru. I loza je kultura za to podneblje, no budući da traži puno znanja i truda rijetki imaju vinograd. Mjesto je to kupine i drače, trna i bršljana, kljena, jasena, hrasta, oraha, divljih šljiva… Na prostoru Dobrkovića rastu brojne ljekovite vrste bilja kao što su: kadulja, vrisak, stolisnik, Gospina trava, zovina, majčina dušica i dr. Nekada su se uzgajale domaće životinje, a sada tek rijetki primjerci u ponekom kućanstvu. Gmazovi, različite gušterice i zmije od bjelouške do otrovnog poskoka svakodnevna su pojava toplijeg dijela godine.

Popisi pučanstva

Prvi pisani spomen Dobrkovića potječe iz 1743. godine. Pripadali su župi Mostarsko blato. Stanje duša prema popisima prikazano je u tabeli:
Godina     1743.     1768.     1844.     1867.     1873.     1882.     1892.     1981.     1991.
Broj obitelji     3     12     24     39     36     41     57     105     101
Broj žitelja     27     116     235     241     218     274     346     451     460


Prema popisu u prigodi blagoslova kuća 4. siječnja 2008. godine, u Dobrkovićima živi 416 stanovnika u 112 obitelji. Prosjek po obitelji bio je 3,7 članova. Na tako nizak prosjek utiče ponajviše broj samačkih domaćinstava – 25, pa i onih s 2 člana – 16. U tabeli je prikazan broj članova u obiteljima, te je izračunat postotak jednočlanih, dvočlanih i višečlanih obitelji.
Broj članova u obitelji     1 član .     2 član     3 član     4 član     5 član     6 član     7 član     8 član     10 član     11 član     Svega
Broj kućanstava     25     16     13     18     14     13     9     2     1     1     32
Postotak     22,32%     14,28%     11,61%     16,07%     12,51%     11,61%     8,04%     1,78%     0,89%     0,89%     100%



Dobrkovići imaju sedam zaseoka: Solde i Sablje (9 kuća), Ćorići (8 kuća), Cigići (21 kuća), Perke (13 kuća), Ćoša (19 kuća), Grbešići (29 kuća) i Vuletići (8 kuća). Međutim upravo spominjani popis za blagoslova navodi još jednu skupinu kuća pod nazivom: Od crkve prema školi. Radi se o nizu od 6 u novije vrijeme izgrađenih i naseljenih kuća mladih obitelji.

Četrnaest je prezimena u Dobrkovićima. A najviše je Grbešića – 33 obitelji, sljedeći najbrojniji su Cigići – 19 obitelji, prezime Hrkać ima 10 obitelji, Soldo 9, Perko i Vuletić po 8, Ćorić i Marušić po 5, Crnjac 4, po tri obitelji prezivaju se Spajić i Ćavar, Sabljo i Žilić po dvije i jedna je obitelj Majstorović.

Prema predaji najstarije pleme u Dobrkovićima zvalo se Barbarići. Jedan dio njih kasnije se prozvao Cigićima. Oko doca Jukinovca živjelo je pleme Sivrića koje se odselilo u Međugorje. Sjeverno od njih živjelo je pleme Mijači, kod kojih su po predaji živjeli kovači Domazeti. O njihovu odlasku ili nestanku nema nikakvih tragova. Osim Cigića sva plemena koja danas žive u Dobrkovićima došla su u zadnjih stotinjak godina. Crnjci su doselili s Tribošića, Ćavari iz Mostarskog Graca, Ćorići iz Crnča, Grbešići s Lisa, Hrkaći iz Zavoznika, Marušići iz Mokrog, Perke i Sablje iz Rakitna, Solde iz Britvice, Spajići iz Gruda, Vuletići iz Crnča, te posljednjih desetljeća Majstorovići iz Drinovaca i Žilići iz Konjica.

Prirodno i društveno okruženje, opće siromaštvo, razne bolesti, iseljavanje i ratovi izravno su i presudno uticali na demografske pojave i demografske procese u toj tradicionalno emigracijskoj sredini. Mnogi su otišli zbog oskudnog kruha kojega je davala motika i rudarski kramp. Pritisnuti navedenim nedaćama veliki broj njih potražio je utočište diljem Europe i Svijeta. Nije slučajno nastao narodni izričaj među ljudima ovoga kraja kako nam „Njemačka uzima najjača leđa, Zagreb probranu pamet, a tamnovanja satiru ponos“. Međutim, jaka volja za život i svijest majki visokim su natalitetom uspjeli održati i očuvati život i nadu u bolji život, ili prema narodnom izričaju koji vrijedi i za Dobrkoviće „Hercegovina sve naseli, a sebe ne raseli“. Zahvaljujući blizini gimnazije na Širokom Brijegu brojni su Dobrkovćani završili visoke škole. Zadnjih desetljeća gotovo je zaustavljeno raseljavanje, mladež se zapošljava u Širokom Brijegu ili obližnjim mjestima, neki i u vlastitim obrtima, te ostaju živjeti u rodnom mjestu.

Okupljeni oko sv. Nikole Tavelića

Dobrkovćane povezuje crkva. Svete se mise slave svake subote i nedjelje, prvog petka i mjesecu, blagdanima, na korizmene petke i u drugim prigodama. Za tu filijalnu crkvu trenutačno je zadužen fra Nikola Rosančić. A kako nedjeljne mise dolaze slaviti redom i drugi fratri iz samostana na Širokom Brijegu, te zahvaljujući devetnicama Velikoj Gospi, obljetnici mučeništva fratara, zornicama i drugim pobožnostima tijekom godine Dobrkovćani osjećaju snažnu pripadnost župnoj zajednici posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije sa sjedištem na Širokom Brijegu. Desetljećima se pješačilo na svaku misu i vjeronauk do matične crkve dok osamdesetih nije izgrađena crkva u selu. Svi se odrasli s ponosom sjećaju početka gradnje 1. kolovoza 1980. godine, brojnih pojedinosti i dogodovština, poteškoća i entuzijazma fra Žarka Ilića, ali i svih mještana. Gradnja bez valjane građevne dozvole, siromaštvo puka i brojne duge nedaće nisu bile preprekom. Naprotiv snaga volje i silno zalaganje, te doprinosi dobročinitelja urodili su plodom – prva je misa slavljena 28. prosinca 1980. godine. Crkva je posvećena prvom hrvatskom svecu sv. Nikoli Taveliću. Projektirao ju je tada još student arhitekture, mještanin Ivan Spajić, koji je potom preko dva desetljeća svirao i predvodio pjevanje za vrijeme mise – sve do osnivanja crkvenog zbora pod stručnim vodstvom glazbenika fra Stanka Mabića. Zbor već nekoliko godina sudjeluje na  Božićnom koncertu u crkvi na Širokom Brijegu, a više je puta gostovao u okolnim župama, pa i u Hrvatskoj. Sadašnja je zborovoditeljica Marija Musa nedavno ponovno pokrenula dječji zbor.

U Dobrkovićima godinama djeluje tamburaški orkestar i muška klapa. Budući da u programu imaju i liturgijske pjesme, povremeno nastupe u crkvi.

Božja riječ

Vodič

Foto kutak

Velika Gospa


FRANJEVAČKI SAMOSTAN I

ŽUPA UZNESENJA
BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Kard. Stepinca 14
88220 Široki Brijeg

e-mail: info@gospin-brig.info
tel.: +387 39 702-900
fax: +387 39 702-935 (gvardijanat)
                   702-936 (župni ured)

RAD ŽUPNOG UREDA
7.30 – 12.00; 15.00 – 18.00